Centar za sreću

by | februar 25, 2013

Foto: Aleksandra Ostojić, www.linea.bz

Kako, do vraga, čovek može da uživa u tome da ga budi alarm u 6.30, skoči iz kreveta, obuče se, na silu jede, obavi nuždu, opere kosu i zube, bori se sa gužvom u saobraćaju samo da bi došao na mesto gde zarađuje puno novca za nekog drugog, a od njega se traži da bude zahvalan za posao koji radi? – pitao se Bukovski još pre četrdeset godina.

E, dragi moj Čarls, da ti je samo videti kako danas stvari stoje! Svakodnevno smo žrtve finansijske krize, kojoj se kraj ne nazire, raznoraznih ekonomsko-političkih afera, manipulacija od strane onih koji, posredno, upravljaju našim životima, izvrtanja stvarnosti i činjeničnog stanja. Jednom rečju, loodilo, burazeru!

Prema aktuelnim dešavanjim i društvenim parametrima, rekla bih da danas mogu da budu srećni samo oni što su ugostili Alchajmera. Što više razmišljaš, neminovno počinješ da se nerviraš i sve si u većem bedaku. Teško je danas biti pametan i srećan. A vreme za sreću je sad! Ne sutra, ne preksutra, ne kad dobijem na lutriji i ne kad se zaljubim, već sad, ovde i odmah.

Ali kako?! Da li je sreća stanje uma ili stvar mašte? Mnogi svetski poznati mislioci dali su svoje teorije o tome kako biti srećan. Ali život je uglavnom ono što se dešava sa druge strane bilo koje teorije, na terenu i olupanom trotoaru, svakoga dana, 24/7.

Moja draga prijateljica Tijana svoju sreću nalazi u svakodnevnom okruženju dragih ljudi i dva para najlepših plavih okica. Njihovi čarobni osmesi je svako jutro iznova obore s nogu. Tu crpi energiju kojom ispunjava ciljeve kako bi svi zajedno bili srećni i zadovoljni. ’Malo li je?’, kaže.

Najmlađa od mojih prijateljica, Anja, srećna je jer joj nikada ništo nije oduzeto (‘I kad me ne teraju da jedem!’). Rođena pobednica. Dva puta se borila sa rakom tokom detinjstva i uspešno izborila. Pa ko joj šta više može?!

Draga mi Mo takođe se u poslednje vreme oseća srećnom. Ne zato što ne želi više za sebe i svoje bližnje već zato što joj je taman ono što ima. ’Ti problemčići koje imam sa dečacima su slatki, ali ako nije ovaj, biće onaj drugi! Srećna sam što ih ima!’

Primeri mojih prijateljica potvrđuju moj stav da ako želimo da budemo istinski srećni, potrebno je da kreiramo svoj mali svet, u njega unesemo samo ono što nas uveseljava i puštamo ljude koje će da ga obogate svojom energijom i duhom. Moj centar za sreću je ovih dana nastanjen na udobnoj, beloj sofi u mojoj dnevnoj sobi. Letos sam je sredila kako želim. Sve je belo, sem dva suprotna zida, u tamno sivoj boji, koji daju kontrast. Narandžasti detalji podstiču energiju. Tu radim, odmaram, primam goste, čitam, pišem, meditiram. To je moj mali svet.

Večeras smo tu Mo i ja da zajedno komentarišemo Oscar Red Carpet defile jer to je jedna od stvari koje nas čine srećnim. Doduše, online, svaka u svom domu, sa lap topom u krilu. Lepota interneta. Najzanimljivije nam je dok zvezde dolaze u svim tim prekrasnim haljinama, optočene iznajmljenim dijamantima.

Njen favorit je bila Džesika Čestejn. Pokazalo se opravdano, jer je Džesika zasenila svojom nenapadno elegantnom pojavom.

Smelost i drskost ( u vidu imanja muda) su osobine koje posebno cenim. A da ih poseduje, Džejn Fonda je to večeras potvrdila izborom jarko žute haljine, otvorenih leđa. I to u tim godinama! Respect, za hrabar izbor! A sreća upravo i jeste sloboda izbora. Svakim našim izborom krojimo svoj put.

I šta još?

Gledam da mi misli, reči i dela budu u harmoniji. Smejem se! Loš dan ne znači loš život, ali sam svesna da sa crnim mislima neću daleko dogurati. Radim na sebi. Svoja sam. Volim sebe. Znam šta mi pripada jer vredim. Zahvalna sam na onom što jesam i imam. Volim kad zarazim druge svojim dobrim raspoloženjem. Nema loših izbora. Svi su pravi u datom trenutku. Ne pada mi teško ako odu, jer znam da su tu bili sa dobrim razlogom. Svaki trenutak je pravi. Ne zanima me šta ko misli o meni jer niko ne nosi moje cipele. Radim ono što volim. Praštam, zbog sebe. Meditiram. I još mnogo toga, dok tražim tu magičnu tačku za sreću!

Ne znate?!

Navodno, japanski naučnici su pronašli tačku za sreću. To je donji slepoočni girus. Šta god to bilo, njenom stimulacijom za par sekundi budi se osećaj sreće i blaženstva. Dok je ne pronađem, tu sam, u svom centru za sreću, okružena stvarima i ljudima koje volim. I dva mala psića! Sreća je koliko uživamo u onome što jesmo i imamo.

Žana Korolija, vlasnica marketinške agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Tagovi: