Ledeni izazov: Kiss My A*S

by | avgust 25, 2014
Foto: Aleksandra Ostojić, www.linea.bz

Foto: Aleksandra Ostojić, www.linea.bz

Videla žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. Na ovaj način opisala bih aktuelnu kampanju koja se sprovodi u Sjedinjenim Državama, #IceBucketChallenge, svedenu na lokalni nivo. Jer kako drugačije opisati skidanje do gole kože političke starlete, koji pritom mumla kako će novac uplatiti za Svratište (HELLO!!!).

Časile časa nisu ni druge javnosti poznate estradne attention whores, kako se, inače, nazivaju osobe koje ne prezaju ni od čega da bi skrenule pažnju medija. Kako ko može, u skladu sa svojim mogućnostima.

Tako se jedna sama od sebe poliva činijom vode u svom kupatilu, dok samozvana diva srpske estradne scene to teatralno čini tek što je njena noga kročila na aerodromsku pistu, po izlasku iz privatnog aviona, u dugoj, preskupocenoj, večernjoj haljini. Uz sliku i video ovog nesvakidašnjeg događaja, dobili smo informaciju ko je kreirao, gde je nabavila i koliko je koštala njena večernja toaleta ali smo ostali uskraćeni za deo koliko novca je izdvojila za donaciju, gde, kada i kome ga je uplatila.
Očigledno ih roditelji nisu dovoljno puta pitali – da li bi skočio sa desetog sprata da vidiš da i neko drugi skače.

Velike svetske zvezde, koje su se uključile u kampanju polivanjem ledenom vodom i doniranjem novčanih sredstava, skreću pažnju javnosti na postojanje ove bolesti, da bi se podizanjem svesnosti o ovoj bolesti doprlo do donatora i prikupila novčana sredstva, do sada preko 70 miliona dolara, za istraživanja u cilju nalaženja leka za ovu retku i, za sada, neizlečivu bolest.

Kod nas, još uvek nisu sigurni da li se radi o podizanju svesti ili svesnosti, a i davanje para retko ko se seti da pomene.

Neki pominju da će novac uplatiti Udruženju za borbu protiv retkih bolesti. Mogu samo da zamislim kako će iznenađeni i zatečeni članovi Udruženja biti pristiglim sredstvima jer sigurna sam da nemaju otvoreni projekat u koji bi usmerili sredstva niti plan o budućem.

Večita je potreba malih da se identifikuju sa velikima, kao i želja da i njihove glave izvire iz nesavladive senke, da ih neko zapazi i potvrdi njihovo postojanje.

Psiholozi kažu da konstantu potrebu za privlačenjem pažnje i impresioniranjem drugih ljudi imaju osobe koje su bile suočene sa osećajem odbačenosti i nevoljenosti od strane roditelja, društva i okoline tokom detinjstva.

Kada se nestrpljivi ljudi, probuđenih čula, nađu u određenim okolnostima dobijamo instant rešenja. Otuda quickie (seks na brzinu) i brza hrana.

Budimo iskreni, ne žele svi i uvek da prolaze kroz duge i nepotrebne procedure, bez obzira da li se radi o seksu, ručku ili društvenom fenomenu. Kome treba zakrčeni saobraćaj u glavi nepotrebnim činjenicama i gubljenje vremena na mnogobrojna pitanja koje određeni fenomen otvara?!

U ovom slučaju, kakva je ALS bolest, kako do nje dolazi, koliko obolelih ima kod nas, kako se leče, da li je lek na listi registrovanih u RFZO, da li postoje i koliki su dodatni troškovi lečenja, kakva je potrebna nega obolelih, kako da im se pomogne, šta im je konkretno potrebno i ako država nije u stanju da obezbedi sredstva, terapiju, aparate ili uslove lečenja, šta konkretno šira javnost treba da preuzme da bi se problem rešio i dr.

Privlačnost instant rešenja daje nam fantastičnu iluziju da se život odvija na način koji mi to želimo, bez preke potrebe da budemo realno prisutni za druge, jer to nas može odvesti u neželjene komplikacije.

Jer mi želimo život da požurimo. Nemamo vremena za čekanje. Hoćemo da zgrabimo ono što nam treba, u trenutku kad nam treba i da odemo dalje. Zato je brza hrana tako popularna. A i ono drugo.

Samo, tako se ponaša čovek iz pozicije deteta. Jer dete ima razvijenu svest o određenim fenomenima ali samo na nivou primanja podataka iz svojih čula i opažanja. Nos ga čini svesnim da li nešto smrdi ili miriše, preko kože oseća da li je nešto vruće ili hladno, zna da je gladno ali ne zna šta sa tim da uradi. Stoga plače, nemoćno da bilo šta učini. Zato je tu mama, koja ima razvijenu svesnost, svoje budno stanje svesti o tome šta i kako postupiti pa detetu oblači džemper da se ne prehladi.

Jer svest ne mora nužno da dovede do preduzimanja radnje. Imati svest o nečemu znači da opažamo da određeni fenomen postoji ili se nešto promenilo. Prelaskom iz svesti u svesnost, od opažanja, preko obrade podataka u mozgu, dolazimo do informacije u svesnosti šta bi to moglo značiti, prouzrokovati, kako delovati i koje bi bile posledice.

A odluku kako ćemo reagovati donosimo na osnovu naše savesti, koju mozak ne obrađuje. Jer savest dolazi iz postavljenog sistema vrednosti i emotivnog dela bića. Otuda različite reakcije, u zavisnosti da li reagujemo iz pozitivnih ili negativnih emocija.

Svest je uočiti promenu uslova.
Svesnost je znati posledice tih podataka kojih smo svesni.
Savest je razumeti značenje i vrednosti onoga o čemu imamo svesnost, kako kaže dr Isak Adizes.

Veoma je važno da se pravi razlika između pojma svest i svesnost pošto svest predstavlja širi pojam od svesnosti. Svesnost predstavlja samo aktivnost misli, dok svest pored svesnosti obuhvata i nesvesnost ili intenzitet osećanja.

Neko može imati razvijenu svest (dete da mu je hladno), ali ne mora imati razvijenu svesnost (da će se prehladiti ako se ne obuče).
Sa druge strane, može da se desi da ljudi imaju razvijenu i svest o određenom problemu i svesnost o posledicama, kao što farmaceutske kompanije znaju da postoji ALS bolest i da su oboleli pacijenti osuđeni na dugotrajno, mučno iščekivanje neizbežne smrti ali to, jednostavno, ne uznemirava njihovu savest jer je broj registrovanih pacijenata u svetu suviše mali uzorak da bi uložili sredstva za istraživanje bolesti, nalaženje leka i proizvodnju istog.

Jednostavno, farmaceutskim kompanijama to se ne isplati. Nažalost, to nije slučaj samo sa ALS već i mnogim drugim, čak i zastupljenijim vrstama bolesti.

Zato je ponekad neophodno vratiti se korak unazad i aktiviranjem nesvesnog, emocija ljudi, uticati na razvoj svesnosti ljudi o određenoj problematici. Da bismo svi živeli kao ljudi.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations Pratite Žanu na Facebooku i Twitteru ili potražite aplikaciju „Žanin ugao“ na Windows Storeu.

Tagovi: