Majstori, majstori….

by | novembar 25, 2014
Foto: Mladen Sekulić

Foto: Mladen Sekulić

Eeee, kad pomislim kako mi je bilo žao one Danice što se udala za vodoinstalatera – dođe mi da se izbodem na mestu. Sirota, mislila sam, ta ceo život ima da sluša samo o slavinama i ventilima. A ja, ko gospođa, izabrala pravog muškarca – što se razume u kompjutere. I tako mi i treba. Zato već danima slušam kako mi vodokotlić kaplje u kupatilu. Kap, kap, kap…

Nisam verovala mojoj majci kad mi je pričala da muško mora da se razume i u te popravke po kući. Šta ima on da se razume, ako se nešto pokvari – zvaćemo majstora, mislila sam. Ne možeš zvati majstora za svaku sitnicu. Nesto valjda i on treba da zna. Ne brini ti majko, ne znam ni ja da kuvam, pa ću naučiti. I tako, godine prođoše, ja naučih da kuvam – al’ on – ni makac. Kakav je bangav bio onda, takav mi je i danas. Ama još i gori, čini mi se, jer se na svu muku, još i pravi da nešto zna.

Crni Vladimire, pa ti ni sijalicu ne umeš da promeniš…!? Ma, nije, Dudo, polomilo se grlo… Kako se vazda tebi polomi, teško meni…? Jeste imali vi opštetehničko u školi…? Mene su na domaćinstvu bar naučili dugme da ušijem, a ti nit’ znaš da šiješ, nit’ se u struju razumeš. Obuj bar gumene papuče, nemoj da te nosim na duši. I silazi s te stolice, si čuo…?

Ok, nisam ja tražila nekog,…štatijaznam, majstorčinu, da mi zna sve, i kuću da zida i da se u visoke struje razume, ali ono – neki bejzik se podrazumeva, majku mu. Da promeni osigurač, gumicu, da ukuca ekser, zašrafi tu i tamo… A ovako, izem ti ja takvog muža kad ja sijalice po kući menjam..?! I kao da mi nije dosta moje muke, još ide za mnom i prigovara, zvoca kao neka zadušna baba.

Inače, tri najveća izuma stoleća za mog muža su – pored daljinskog upravljača, silikon, pur pena i lajsna od stiropora. Tamo gde silikon ne uspe da popravi stvar, stiropor ne može da omane. Iako je s početka sve izgledalo bezazleno, silikon sam počela da nalazim na raznim mestima. Malo li je bilo što je slike počeo da mi lepi na zid silikonom, rupe u prozorima da popunjava – pur penom, i to tako da više nisam mogla ni da ih otvorim, već je i stiropor lajsnama krenuo da ‘’ukrašava’’ i gde treba I gde ne treba, te sam umesto kant trake na rubovima ormara ili s donje strane vrata često nalazila – a šta bi drugo nego – stiropor, dabome. Kada je mislio da će problem curenja bojlera rešiti s malo silikona i pur pene, ozbiljno sam se uplašila za svoje i Bebino zdravlje, bezbednost svih stanara naše zgrade ili bar okolnih stanova jer nema goreg zla nego kad dekne bojler ili, daleko bilo, plinska boca.

Prvo me je bilo stid da zovem električara, mislim – to mu dođe kao kad bi on pored mene žive unajmio ženu da nam kuva, ali kako je situacija u našem kupatilu postala alarmantna, a elektriciteta u kući toliko da sam svetlela po pet minuta nakon što obučem džemper, i da me je struja peckala svaki put kad priđem šporetu – otvorila sam žute strane i pozvala prvog na kog sam nabasala. Ti meni ni malo ne veruješ – rekao je moj muž, mrtav uvređen. Je li…? A šta je trebalo, Edisone, da se umivam s glinaricom…? Da posadim jedan gromobran posred sobe, mislim, opreza nikad dosta…? Mogao sam i ja to da popravim… – dodao je. Pa što nisi, kad si mogao…? Znaš li da se čovek krstio kad je video kako si prespojio strujno kolo…? Dobro smo živi ostali. Ni dve žice ne znaš ljudski da spojiš, a ljutiš se što sam zvala majstora. I samo da ti kažem za ubuduće – crvena ide na crvenu, žuta na žutu.

Danice, ti si, dušo..? Kako ‘’ko je’’…? Prepisivala si od mene lektiru, a sad me ne poznaješ. Duda. Duda, prvo dva, parna smena. Jeste. Antigonu. I Karenjinu. I Rat i mir… pa da… E, baš ta Duda. Nego, kako mi živiš, kako mama, tata…? Udala si se…? Ma, da l’ je moguće..? E baš mi je milo.

Stvarno…? Eto, šta ti je sudbina, a nama pre dva dana vodokotlić procureo… Ma ne, sunce moje, nije ništa hitno, nego ako budete u kraju, obavezno da svratite, kafu da popijemo, da se ispričamo k’o ljudi… Ne viđamo se tolike godine, pa mislim, ko će – ako mi nećemo…?!

Pišite Dudi na [email protected]!

Tagovi: