U potrazi za krokodilom

by | avgust 30, 2012

P

oslednji vikend u avgustu nosi neku posebno uzavrelu vrstu energije. Možda zato što ti dani za mene predstavljaju zvanični kraj leta, bez obzira šta nauka kaže. I otuda nestrpljenje u meni gori da štrpnem još malo od letnjeg uzbuđenja i avanture.

Upravo iz tog razloga, a i da se ne bismo smorili i sagoreli u gradskom paklu na +40C, moja voljena osoba i ja smo odlučili smo da pobegnemo iz grada i spas nađemo u okruženju plemenite prirode. Elastičnost i akrobatika naše srpsko-hrvatske veze, u ovom trenutku, dozvoljava nam da opseg našeg delovanja proširimo i krećemo se komotno unutar granica bivše zemlje, u kojoj je taj jezik nekada bio zvanični.

Moćni rendžeri

Tragom novinskog natpisa u zagrebačkom Jutarnjem listu odlučili smo da krenemo u Kopački rit, kod Osijeka, u avanturu koja se pred nama ukazala – potragu za krokodilom. Koliko god to neverovatno bilo, kažu da je pre neki dan viđen u reci Dravi, negde u Austriji. Prema našoj slobodnoj proceni, ako je zaista u Dravi, do vikenda je morao doplivati do Osjeka, sve da se samo na leđima baškario spuštajući se nizvodno. I kao, već dokazano, veliki kavaljer, moj dragi se ponudio da se uhvati u koštac sa njim ako do bliskog susreta dođe i servira mi ga onako kako ja krokodile najviše volim – u tašni. Od jesenjih outfita, to mi je prioritet reda ’the must have’ u ovom trenutku.

Tamo gde se čuje tišina…

Kaže da bi zbog mene čak i u ovakvu žabokrečinu skočio!

Na njegovu sreću, nismo došli u situaciju da proveravamo dati iskaz. Sem zalutalog labuda, tokom tri dana obilaska Kopačkog rita od krokodila nije bilo ni traga ni glasa. Ni košute nam nisu pretrčavale put, kako su saobraćajni znaci uz put upozoravali. Sa druge strane, oni koji su skretali pažnju na žabe vredeli su svaku paru. Od njih mira nisam imala. Bilo ih je od ’’slatkih malih’’ do ’’ogromnih, ljigavih, odvratnih’’ (opis shodan mom subjektivno-emotivnom doživljaju). Kad me sad zmije nisu izjele, nikad neće.

Od divljih svinja su ostali samo tragovi. Doduše, još uvek sveži, što znači da nisu bile daleko. Imali smo sreće da nad našim glavama brzinom strele preleće stepski soko, dok smo plovili čamcem, jednim od rukavaca, između Dunava i Drave. Iako je naš vodič bio voljan da nam ispuni želju da dođemo čamcem do uliva u Dunav, nismo uspeli u tom pokušaju jer je vodostaj toliko nizak da je pretila opasnost da se čamcem zaglavimo u sred močvare.

Veslanje čamcem niz rukavac Kopačkog rita predstavljalo je uživanje za naša čula. U trenucima, kad razgovor prestaje, čuje se tišina. Na momente mi se činilo da čak i životinje to osećaju, iako ih u ovom prirodnom rezervatu ima na hiljade vrsta, i uživaju u istoj.

Ovaj rezervat je poseban po tome jer je najveće prirodno stanište kormorana u ovom delu sveta. Ima ih preko dve hiljade. Koliko su značajni po tome što ovde obitavaju tokom cele godine, toliko su i loši za ovo područje jer svojim jakim izmetom uništavaju drveće u rezervatu. Prevedeno, gde se kormorani istovare, tu trava više ne raste. 😉

Kopački rit, smešten u srcu Baranje, zaklonjen od očiju javnosti, obiluje mistikom svojstvenoj močvarnom području. Dok smo plovili rukavcem Kopačkog jezera, zamišljala sam kako li to područje izgleda zimi, po snegu i gustoj magli. Verovatno jezivo, ali istodobno vrlo privlačno. Ne znam zašto ali sve me je podsetilo na film ’’Majerling’’ sa Omarom Šarifom i Katrin Denev. Donekle, tome je verovatno doprineo i romantični doživljaj, kome sam se i sama prepustila.

Dok se krokodil brčka u reci, ’’love is in the air’’

Lepota prirode je i u tome što je nepredvidiva i drugačija. Iako je tokom dana bilo rekordno vrelih +42C, uveče se temperatura spuštala za celih 20 stepeni (ili stupnjeva). Dok stojimo na terasi i uživamo pod vedrim nebom, prepunim zvezda, oseća se prijatna svežina.

’’Ti si bosa?’’

’’Da.’’

’’Hodi, popni se na moja stopala!’’

Da li je ženi potrebno nešto više od muškarca od osećaja sigurnosti koji joj on pruža?!

Pa, mogla bih nabrojati još par stvari. Jedna od njih je svakako doručak u krevetu! U odličnim apartmanima ’’Vrata Baranje’’ i to je moguće. Naravno, ako imate pravog muškarca pored sebe.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Tagovi: