Muškarci se ne razvode

by | 24 juna, 2013
Zana_novo

Foto: Aleksandra Ostojić, www.linea.bz

A žena? Ma, ne, mi smo više cimeri. Delimo gajbu i obaveze oko dece i sve je kul. U principu, svako ima svoj život. Poslednjih godina smo se i razdvajali. Živeo sam odvojeno godinu dana, ali udarila kriza pa sam shvatio da mi se ovako više isplati. Besmisleno mi je da pored dvoje prelepe dece i cimerke, sa kojom nemam problema, plaćam troškove samačkog života, da bi mi se po stanu motale klinke, koje posle seksa grickaju smoki i gledaju crtaće u tri ujutro’.

Statistički posmatrano, najopasnija osoba u životu prosečne žene je upravo muškarac s kojim živi, što potvrđuje izjava mog nabusitog primerka.

Jedino što osetim, nakon ovako ‘intimne i duboke ispovesti’ jednog prosečnog, oženjenog muškarca su jad i beda. Ali me i dalje iznenađuje koliko su muškarci spremni nisko da padnu da bi došli do malo vanbračnog uzbuđenja i zadovoljstva kojim bi pothranili svoj muški ego. I u blatu bi se valjali pre nego bi bili spremni da se suoče sa problemom koji imaju u braku i pokušaju da ga reše zajedno sa svojom partnerkom. Stoga vredi ona narodna – ne bisere pred svinje!
Ima tu i nastavak: ’Ali ti si posebna i sa tobom je drugačije…!’

Ma, važi, mrmote! Idi to pričaj nekom drugom! Da sam ti ja žena govnjivom motkom bih te poterala iz kuće. Što žene, koje drže do sebe i svog integriteta, pre nego društvenog statusa, i urade.

Po ovome bi se čak moglo reći da su muškarci duhovniji od žena jer je njihov način rešavanja problema blizak onom koji je Buda propovedao – ukoliko problemima ostavite dovoljno vremena i prostora, najčešće nestaju sami od sebe. Sa duhovnog stanovišta ta ideja mi deluje privlačno mada u realnosti baš i ne deluje održivo.

Gledajući oko sebe, pre bih rekla da mnogi parovi ostaju na okupu samo zato što ne mogu sebi da priušte razvod. U današnje doba velike ekonomske krize brakom ovenčane od bankrota deli samo jedan korak – razvod. I pored toga što će biti znatno ekonomski osiromašene i obeležene kao društveno nepodobne, žene su te koje donose odluke o razvodu mnogo lakše nego muškarci.

Ima li goreg statusa za ženu od ‘raspuštenice’ u našem društvu? Možda jedino ‘kurva’, ali taj termin su smislile žene da bi oblatile jedna drugu i tako eliminisale konkurenciju.
Stopa razvoda u razvijenom svetu je skoro 50 odsto, od čega samo 3 odsto muškaraca se odlučuje na taj korak. Takoreći, statistička greška.

Imajući ovo u vidu uopšte mi nije jasno kako su onda muškarci u poslovnom svetu prihvaćeni kao bolji menadžeri od žena, ako ih život na terenu demantuje.
Ako si menadžer, donesi odluku!

Svojom odlučnošću i spremnošću da donesu odluku od životne važnosti i preokrenu svoj život za 180 stepeni, s rizikom javne osude, žene demonstriraju silu nepoznatu muškom rodu. Pokazuju nadmoć i viši nivo svesti, koji je muškaracima, u ovom trenutku, nedostižan.

Žene su te koje seku. Menjaju! Znaju šta hoće ili bar neće, što je za početak dovoljno. Spremne da pobede rutinu, što je najteže od svega i započnu novi život. Ko tu onda ima muda?!

’Jednom kad odeš predaleko, nema povratka nazad. Vrati se samo telo, tj. prazna ljuštura. Mozak i duša ostanu negde drugde. A ako izgubiš ono što si imao tamo, onda izgubiš sve osim te ljušture. Been there, done that. Still fighting… :(’, reči su mog prijatelja G, koji se ipak nije osmelio da prekine brak i pored toga što je njegovo srce pripalo drugoj ženi.
Kao i mnogi drugi muškarci, nastavio je da živi u laži i po principu – If you are warm and happy in a pile of shit, keep your mouth shut.

Uostalom, ako su tako dobri menadžeri kako se prikazuju (doduše, u svetu kojim vladaju muškarci, što svakako dovodi u sumnju njihovu objektivnu pozicioniranost), zašto tako olako pristaju da preplaćuju stvari u životu. Tržišnim jezikom rečeno, da za 1 dolar daju više nego što on realno vredi.

Postoji jedna zanimljiva igra, zove se ‘Aukcija za Dolar’, koju je osmislio ekonomista Martin Šubik i koja na najbolji način ilustruje iracionalnost naših životnih odluka.

Da ne prepričavam, koga zanima, neka prouči štivo: http://www.math.toronto.edu/mpugh/Teaching/Sci199_03/dollar_auction_1.pdf

Iako toga nismo ni svesni, mi se u životu konstantno suočavamo sa samoporažavajućim životnim okolnostima, kojima pridajemo više značaja nego što one zaista vrede. Princip aukcije za dolar mnoge ljude zadržava u nezadovoljavajućim životnim okolnostima i lošim brakovima.

Na kraju, kad sve saberemo, samo tri stvari postaju bitne u životu – da li smo dobro živeli, istinski voleli i znali da pustimo kad treba.

Možda najbolji prikaz toga zašto ljudi ostaju u nezadovoljavajućim vezama dao je Vudi Alen, u završnoj sceni filma Eni Hol.

Ode tip kod psihijatra i kaže:
-Doktore, brat mi je lud, misli da je kokoška.
– Pa, dobro, zašto ga ne odvedeš u ludnicu?
– Ma, odveo bih ga, ali mi trebaju jaja.

Veze su potpuno iracionalne, lude i apsurdne ali ljudi uporno ostaju u njima jer im trebaju jaja.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Pratite Žanu na Facebooku i Twitteru.

Tagovi: