Prelistala sam dnevne novine, al’ bolje da nisam!

Autor teksta: Brankica Treskavica, novinarka magazina "Lepota i zdravlje"

Autor teksta: Brankica Treskavica, novinarka magazina „Lepota i zdravlje“

Pre više od godinu dana sam pisala o frazama, koje se svakodnevno pojavljuju u novinama. Ne bih se vraćala na tu temu, da juče nisam došla u kafić pola sata pre ostatka društva, pa sam vreme prekraćivala listajući dnevne novine. Na „okupu“ su bile sve, osim onih ozbiljnih poput „Politike“ i „Danasa“, jer vlasnik verovatno misli da bi mu se gosti „smorili“ pri pogledu na listove s malo fotografija i mnogo teksta. Budući da na prste mogu da izbrojim s koliko sam političara radila intervju, nisam se bavila tim delom novina, već onim koji bi se mogao svesti pod zabava i kultura. Tu se pojavljuju ljudi koje uglavnom poznajem, pa mogu da ocenim da li su nešto rekli/uradili ili ne. Na tim stranama je baš luda žurka… Da je tako bilo kad sam počinjala da pišem, verujem da bih danas radila u nekoj marketinškoj agenciji, kao što sam nameravala dok sam studirala.

Prvi utisak je bio – može li se doći u novine ako nisi bolestan ili u drugom stanju? Može, naravno, ali ne baš lako. Ukoliko, daleko bilo, nema velikih problema, onda dobro dođe i kolabiranje, uz obavezno „završila je na infuziji“. Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi, kojih se niko nije setio poslednjih nekoliko godina, daju intervjue u svim novinama, samo zato što je „roda došla“ u njihovu kuću. Doduše, nisu oni krivi, jer je neko, ipak, morao da ih pita – hoćeš li da pričaš za moj list? ‘Ajd da je neka transrodna osoba iznela trudnoću, pa da to bude „čudo neviđeno“, ali kad zdrava žena rodi dete ili muškarc postane otac – to je radost za njih i njihove porodice, al’ tu bi trbalo da bude kraj zainteresovanih. Razumem i kad muzička ili filmska zvezda postane mama ili tata, jer su svi aspekti života takvih osoba zanimljivi javnosti, ali kad neko ko dotle nije mogao da dospe ni u rubriku „poznati daju recepte“ osvane u svim dnevnim novinama (i mnogim magazinima) – ne mogu da shvatim.

Drugi utisak – da nije fejsbuka i instagrama, ove strane bi bile prazne. Da sam pevačica ili glumica, kladila bih se s prijateljima, a predmet opklade bio bi – koliko će se portala, dnevnih novina i nedeljnika upecati na besmislicu koju ću “okačiti”. Jedan od proverenih „recepata“ je – skineš fotografiju, ali pošto nećeš da zoveš onoga ko je na njoj ili znaš da ti se neće javiti, “skuckaš” par besmislenih rečenica. Juče mi je bilo „najzanimljivije“ opisivanje odeće žene koja je na fotografiji, a fotografija je u boji, pa sve lepo vidimo. Generacije naših roditelja se i danas sećaju Milke Babović koja je – u doba dok su televizori bili crno-beli – do detalja opisivala haljinice klizačica. Međutim, to je bilo pre popriličnog broja godina.

Treći utisak – fraze nisu posustale. I dalje se žene „ostvaruju kao majke“, „pune se baterije“, „radi na bebi“, ali tu su i noviteti. Ni sama ne znam koliko sam puta, u poslednje vreme, pročitala da neko nije skidao osmeh s lica. Em što ne znam gde bi osmeh mogao da bude osim na licu, em što osmeh nije majica pa da se „skida“.

Četvrti utisak… Bio bi i on, ali su moji prijatelji došli, pa sam završila „prelistavanje“. Uostalom, ovo je bilo sasvim dovoljno…

OVDE pročitajte tekstove  iz serijala TEMA NEDELJE.

Zapratite nas na Viberu! Učestvujte u kreativnim razgovorima i prvi čitajte najinteresantnije vesti sa portala “Lepota i zdravlje” >>> http://www.viber.com/lepotaizdravlje