Tema nedelje: Kad muškarci kriju godine

by | maj 6, 2016
Autor teksta: Brankica Treskavica, novinarka magazina "Lepota i zdravlje"

Autor teksta: Brankica Treskavica, novinarka magazina „Lepota i zdravlje“

Krajem aprila mi je bio rođendan, a to neminovno povlači priče i, što je još važnije, razmišljanje o godinama. Igrom slučaja, baš tih dana našla sam se na rođendanskoj proslavi na kojoj je slavljenik bio muškarac, koji je na pitanja „koliko godina puni“ odgovarao sa – ih, kao da je to bitno. Uglavnom, dok se nismo razišli, ne saznadosmo da li je slavio trideset osmi ili jubilarni četrdeseti rođendan.

Da bi priča bila kompletna, tu je bio i njegov petnaestak godina stariji kolega koji bi, čini mi se, radije prsitao da ovih dana bude član RIK-a, nego da izbroji sopstvene godine. On nam je, čak, ispričao da kad neko hoće da skrene sa teme koju je on nametnuo, samo mu kaže – a, koliko ti, ono, imaš godina? Šalio se, smejao, ali – neeee, ni on nam nije rekao koje je godine rođen. Da bi priča bila kompletna, moram da pomenem i jednog daljeg rođaka, u čijoj krštenici piše da je ’48. godište, ali on već tri godine „ima 65 godina“. Ne vredi, čak, ni argument – kad Verica Rakočević može da kaže je rođena iste godine, što ne biste vi! Džabe!

Jedno je probuditi se, a sasvim drugo - rasaniti se / Foto: Instagram / @brankica.treskavica

Jedno je probuditi se, a sasvim drugo – rasaniti se; Foto: Instagram / @brankica.treskavica

Jest’ da „uzorak nije reprezentativan“, ali trend je jasan. Nekad su se tako ponašale žene, a danas su se i muškarci „izborili za to pravo“. Uzgred, ne samo da to nema nikakvog suštinskog smisla, već ni praktičnog – ako nešto sakrijemo to ne znači da ne postoji, a svi smo s nekim išli u obdanište, studirali, znali se „od malih nogu“… Zamislite kako bi bilo smešno kad bi Anđelija Vujović krila koliko ima godina, a u novinama smo toliko puta pročitali da su ona, Milan Bošković, Ivan Ivanović i Zeka Milioner zajedno išli u školu. Doduše, poznate ličnosti odavno to ne mogu da čine, jer „Google sve zna i sve pamti“.

Kad sam počela da pišem ovaj blog, prisetila sam se intervjua koji sam pre dvadesetak godina radila sa Biljanom Vilimon. Dakle, bilo je to u vreme dok nas od beskraja bitnih i nebitnih informacija nisu delila tri klika, pa su poznate dame mogle da odluče hoće li pričati kada su rođene ili ne. Da bih našla taj naš razgovor nije me, čak, mrzelo da „zaronim“ u kutiju sa mojim starim tekstovima. Na opasku da je jedna od retkih poznatih žena koja ne krije godine, Biljana Vilimon je tada odgovorila: „Imam 44 godine. Mislim da žene greše što kriju godine, jer ne vidim smisao. U Parizu, u Er Fransu, doživela sam da me pitaju zašto ne koristim studentsku akratu, ali ne vidim zašto bih sebi ‘skidala’ deset, petnaest godina. Zašto bih se takmičila sa ženama koje su toliko mlađe od mene, kad bi one izlazile kao pobednice. Ako mi neko kaže da dobro izgledam za svoje godine – onda je to kompliment. Najbitnije je da čovek stoji iza onoga što jeste.“

Što bi rekli u reklami – mislite o tome.

Tagovi: