Tema nedelje: Mogu sve! Ali, da li baš sve?! + pokloni za kreativne komentare

by | jul 1, 2016
Autor teksta: Brankica Treskavica, novinarka magazina "Lepota i zdravlje"

Autor teksta: Brankica Treskavica, novinarka magazina „Lepota i zdravlje“

Sinoć sam pričala sa drugaricom, koja me je ubeđivala da je svako „mogu“ i „ne mogu“ posledica isključivo našeg stava, da je sve u našoj glavi, da nema nemogućeg ako tako odlučimo… Moja horoskopska kombinacija, zbog koje sam „surovi realista“, ne samo da mi nije dala da joj bezuslovno povlađujem, već me je terala na polemiku. I sama verujem da mnogo zavisi od „naše glave“, ali ne mogu da se složim sa tvrdnjom „mogu sve što poželim“. Mogla sam da želim koliko hoću da budem manekenka, ali s mojom visinom – ne može. Mogla sam da sanjam i o operskim scenama, ali šta ću kad nisam muzikalna. Mogla sam… Ma, svašta sam mogla i svašta mogu u onim trenucima između jave i sna, ali stvarnost ima svoje zakonitosti, postavlja granice, lupi te po ramenu i kaže – gde si pošla?

Drugarica mi je objašnjavala da je donedavno za sebe govorila „smotana sam, ne znam da igram“, a onda je rekla „umem da igram“, upisala školu plesa i posle samo mesec dana – i te kako igra. I da već dugo ne živim od postavljanja pitanja i potpitanja sagovornicima, pitala bih je, a kamoli ovako – da li još neko osim tebe misli da umeš da igraš? Na kraju smo se obe smejale, uz moju konstataciju da ona treba da postane lajfkouč, a da joj posao neće propasti, jer mnogo ljudi ne misli kao ja.

Posle mariborskih na red za slikanje dođoše beogradske muškatle... a i prozori :) ; Foto: Instagram / @brankica.treskavica

Posle mariborskih na red za slikanje dođoše beogradske muškatle… a i prozori 🙂 ; Foto: Instagram / @brankica.treskavica

Jutros sam zavirila u paketić koji mi je u petak stigao iz Lagune i za danas odabrala Kunderinu novu knjigu „Praznik beznačajnosti“. Intrigantan naslov, naročito za vreme u kojem svi očajnički nastoje da postanu značajni. Negde, pred kraj knjige, nailazim na sledeće rečenice: „Ni svoj pol nisi izabrao. Ni boju svojih očiju. Ni svoj vek. Ni svoju zemlju. Ni svoju majku. Ništa od onoga što je bitno“.

Jednostavno, došlo mi je da ih prepišem, bez želje da ove reči Milana Kundere budu polazna osnova za bilo kakav zaključak. Ne moraju ni da izazovu želju da im se usprotivimo ili potvrdno klimnemo glavom. Dovoljno je „samo“ da se na trenutak zamislimo. Budući da se sve kreće između „mogu sve“ i „ni na šta ne utičemo“, dobro je naći svoju kotu između te dve krajnosti. Uz to, treba imati u vidu da je dobro i što nismo svi podjednako udaljeni od jedne ili druge, jer da jesmo na tom mestu bi bila ogromna gužva 🙂

Teglica - poklon

■■■■■ Pet čitateljki koje će nam na najzanimljiviji način napisati da li „mogu sve“ ili su „svesne da nisu uticale ni na boju svojih očiju“ očekuju pokloni. Prijatelji iz Grand kafe su za njih spremili Grand Freeze Irish Cream, magično kremastog i osvežavajućeg ukusa, koji se sprema „dok trepnete“, a tu su i toliko popularne teglice koje će upotpuniti uživanje.

Imena dobitnica objavićemo u narednom blogu „Tema nedelje“, u petak, 8. jula.

Tagovi: