Ispovesti odraslih koji i dalje žive s roditeljima: Stalno me podsećaju da je to njihova kuća

by | jul 28, 2015

Odrasli ljudi koji i dalje žive s roditeljima iskreno su progovorili kako se zbog toga osećaju. Verovali ili ne, neki od njih i dalje moraju da se iskradaju iz kuće i da paze na to šta govore, slušaju prigovore, zapitkivanja…

Foto: Guliver/Thinkstock

Foto: Guliver/Thinkstock

Iskustva odraslih ljudi koji još uvek žive s roditeljima su različita i uglavnom svi oni žele da se što pre odsele od njih. Na mobilnoj aplikaciji Wishper otkrili su kako izgleda njihova svakodnevica. Bili su vrlo otvoreni jer mogu da govorite anonimno.

Evo što kažu:

  • Tada si još uvek njihovo malo dete, očekuju da se tako ponašaš i da napraviš sve što ti kažu.
  • Ne mogu da radim ono što želiim i kada želim. Nema žurki, hodanja okolo bez odeće, i oni uvek žele da znaju gdee si bio i šta si radio.
  • Moja odeća nestaje. Kasnije je pronađem kod mame u ormaru. I uz to, ona primeti sve što kupim.
  • Strašna je saznanje da sve što posedujem stane u jednu sobu.
  • Idu mi na živce. Roditelji uvek žele da znaju što se događa u tvom životu, i to zato što oni nemaju svoj. Moja mama želi da neposredno živi kroz mene.
  • Moraš reći ostalim odraslim ljudima koje srećeš da još živiš s roditeljima.
  • Stalno mi govore na koji način treba da radim neke nebitne stvari kao što je slaganje garderobe. Mislim, ja sam odrasla osoba, kako ću složiti svoj donji veš je moja stvar.
  • Stalno me ispituju gde idem i polude ako idem na mesta koja se njima ne sviđaju sa ljudima koji im se ne sviđaju.
  • Još uvek mi govore da li smem da idem napolje ili ne.
  • Osećam krivicu jer bih već trebalo da imam svoje mesto za život.
  • I dalje se osećam kao dete koje mora da se iskrada i da pazi šta govori.
  • Nisam samostalna i upotrebljavam tuđe stvari.
  • Još uvek znaju da me kazne ako ih ne poslušam.
  • Dosta mi je istih pitanja svaki put kad izlazim iz kuće: S kim se viđaš? Šta radiš? Gde ideš? Koliko dugo češ tamo biti?
  • Moja mama me konstantno budi bez ikakvog razloga. To me dovodi do ludila.
  • Osećam se loše kada noću izlazim napolje, jer moja mama čeka budna da dođem kući, makar to bilo u šest sati ujutro.
  • Kradu mi hranu i svakih sat vremena me pitaju da napravim pet stvari iako bih se ja radije odmarao.
  • Moraš da uradiš sve što traže od tebe jer ne plaćaš kiriju.
  • Više vremena provodim s roditeljima nego s najboljim prijateljicama. Teško mi je da pronađem malo vremena za sebe.
  • Ne mogu da pozovem nepoznate ljude za seksi druženje.
  • Osećam se kao da moj život ne ide nikud i kao da zaostajem za drugima.
    Stalno me podsećaju na to da živim u njihovoj kući.

Tagovi: