Suze na RADNOM MESTU?!

by | septembar 13, 2009


Kad koleginica zaplače zbog toga što ju je neka situacija u firmi duboko potresla, svi je, naravno, tešimo, tapšemo po ramenima i saosećajno uzdišemo. Ali, plač na radom mestu jednostavno nije prihvatljivo ponašanje jer ukazuje na gubitak samokontrole. Kada jednom „pustite“ suzu, teško je povratiti poštovanje saradnika i šefova.

 

suze na poslu


Dva puta sam na poslu bila u situaciji da ne mogu da zaustavim suze. Povodi su bili različiti, ali oba incidenta dugo ću pamtiti.

 

PLAČ ZBOG RASKIDA

Svoj prvi „plačljivi incident“ imala sam tokom intervjua sa jednim poznatim glumcem. Dan pre toga, raskinula sam sa dečkom i sve vreme sam pokušavala da se saberem. Ali kada me je dotični glumac pitao, krajnje konvencionalno, kako sam, neutešno sam zaplakala. I, nisam prestala da plačem čitav sat! Moj sagovornik bio je veoma ljubazan, doneo mi je piće pokušavajući da me uteši, ali, jednostavno, nije bio moj prijatelj.

Ali, u svemu postoji i dobra strana. To što sam sasvim spontano i iskreno ispoljila svoju ranjivost, podstaklo je mog sagovornika da bude iskreniji. Potpuno mi se otvorio, i na kraju sam dobila sjajan intervju.

 

 

INCIDENT PRED UREDNIKOM

Kada sam drugi put „pustila suzu“ na poslu, situacija je bila mnogo gora. Napisala sam tekst o popularnom muzičaru, a urednik ga je opremio i objavio na način koji je u potpunosti izmenio kontekst priče. Zahtevala sam da mi objasni razloge svog postupka, odnosno nepoštovanje autorskih prava. Situacija se toliko zaoštrila, a moj revolt dostigao takve srazmere, da me je urednik, bukvalno, uvukao u svoju kancelariju. Bila sam

Čoveka koji je važio za „najtvrđeg“ i najbeskompromisnijeg urednika u novinarskom svetu gledala sam, onako uplakana i ljutita, pravo u oči, a on nije znao šta da radi. U pokušaju da me „otrezni“, naručio je kafu, uz koju smo ponovo „prošli“ moj tekst. Plač „jedan na jedan“ nije ni izbliza toliko strašan kao pred brojnom „publikom“, ali nakon ovog incidenta ubeđena sam da je moj pretpostavljeni zaključio da sam osoba „za izbegavanje“.

 

 

KLONITE SE RADOZNALIH POGLEDA

Dakle, zbog čega su ženske suze na radnom mestu toliko loše? Za početak, nema nikakve sumnje da narušavaju, ili utiču na kreiranje mišljenja o vama. Jednostavno, u društvu vlada fama da žene koje plaču nemaju šta da traže u poslu. Međutim, postoje situacije u kojima je suze nemoguće zadržati.
Ukoliko vam se „dese“ suze na poslu, osećaćete se neprijatno i bićete zabrinuti jer će to verovatno „okrnjiti“ poštovanje kolega prema vama.
Kako sprečiti suze na radnom mestu? Pa, uvek je bolje da se sklonite od radoznalih pogleda (makar to bio toalet!) ili izađete iz firme. Ukoliko vas je šef iskritikovao zbog loše obavljenog posla, nije pametno da ostanete za svojim stolom i neutešno ridate. Opšte pravilo je – što više ljudi prisustvuje vašim suzama, teže ćete se oporaviti od incidenta.

 

NE PLAČITE PRED STRANKOM

Moja sagovornica, Lela, 26-godišnja frizerka u renomiranom salonu, takođe je iskusila posledice plača na radnom mestu. Bila je pripravnik kada joj se dogodila „nesreća“. „Imala sam jednu mušteriju čija je kosa bila veoma oštećena. No, svaki put kada bih posegnula za makazama, počinjala je da viče na mene“, kaže Lela. „Naravno, svi u salonu mogli su da čuju njenu dreku, što je bilo užasno ponižavajuće. Konačno, kada više nisam mogla da izdržim torturu, briznula sam u plač, što je izazvalo veliku nelagodu mojih koleginica. Shvatila sam da sam prekoračila granicu. Ne krivim koleginice zbog toga što su me osudile, ta žena je bila mušterija a ja nisam smela da se raspadnem na deliće pred svima. Pravo profesionalno, ali i dostojanstveno ponašanje bilo bi da sam se izvinila i otišla do kancelarije da se ‘okrepim'“, zaključuje Lela.

 

 

KADA JE OK PUSTITI SUZU

Ipak, suze na radnom mestu, čak i u slučaju da ste šef, ne izazivaju uvek negativne reakcije. To može da potvrdi i moja sledeća sagovornica, 34-godišnja Olja, vlasnica agencije za nekretnine. Jedna od radnica napustila je posao pod vrlo lošim okolnostima a njen suprug je počeo da šalje Olji mejlove preteće sadržine. „Bile su to krajnje uvredljive poruke“, kaže Olja. „Sve se desilo u najgorem trenutku za mene jer sam prolazila kroz težak period zbog raskida sa dečkom. Nakon što sam primila jedan naročito uvredljiv mejl, briznula sam u plač pred svima. Moji radnici su pokazali veliko razumevanje za ono što mi se desilo i pružili su mi punu podršku. Ubeđena sam da su reagovali tako jer sam pokazala svoju osetljiviju, ‘ljudskiju’ stranu“, zaključuje Olja.

Oljini razlozi za gubitak kontrole bili su prilično ozbiljni. No, u životu se češće dešava da nas iz ravnoteže izbace naizgled nevažne, bezazlene stvari, poput toga da svi zaborave na vaš rođendan ili da jedino vas izostave sa spiska zvanica na zabavi. Uglavnom su to nenamerni gestovi, ali zbog njih ćete se osećati poniženo i potcenjeno.

 

POMOĆ PRIJATELJA

Ali, šta se dešava kad je uzrok suza krajnje privatna stvar, koja nema baš nikakve veze sa poslom? Da li se od vas i tada očekuje da sve zadržite u sebi i pretvarate se da je sve u redu?
Nemoguće je da vas ljudi istovremeno sažaljevaju i poštuju. S druge strane, potis-kivanje ovakvih emocija nije zdrava opcija, zbog čega treba da ih ispoljavate, ali na diskretan način. Psiholozi veruju da plač, ukoliko je kontrolisan (a ne histeričan), ne mora obavezno da bude loša stvar. Suze, uopšte uzev, deluju terapeutski, jer izazivaju lučenje endorfina. Potrebno je samo da izaberete pravi trenutak kada ćete pustiti da vam se slivaju niz obraze. Pronađite nekoga kome verujete, za koga ste sigurni da vas neće osuditi i ispoljite svoja osećanja.

 

 

PLAČ IZ BESA

Suze nisu uvek izraz nekontrolisanog izliva bola ili povređenosti. Žene često plaču iz čistog besa, dok muškarci, bes ispoljavaju agresivnošću. Zato, kada naredni put osetite potrebu da zaplačete, zastanite, duboko udahnite i zapitajte se: „Jesam li besna ili očajna? Zbog čega sam besna?!“ Ovakvo razmišljanje deluje smirujuće i odvraća vam pažnju od poriva da zaplačete.
Ukoliko ste nekad suzama izdejstvovali ono što ste želeli, velike su šanse da ćete to ponoviti. No, treba da znate da je „karijera“ plačljivog manipulatora kratka. Dakle, naredni put kada osetite neizdrživu potrebu da zaplačete, šta treba da uradite?! Da otrčite do toaleta koliko vas noge nose ili da ostanete za svojim stolom i stoički sve podnesete? Baš kao iskazivanje svih emocija, za plakanje postoji pravo mesto i vreme. Takođe, zapamtite da etiketa „plačljivica“ može dugo da ostane zalepljena na vašim leđima.

Tagovi: