U susret #BookTalk2015 – Vladimir Kecmanović: Malo je onih koji mogu da žive od književnosti u Srbiji

by | avgust 23, 2015

BookTalk2015_instagram_v1

Prva Regionalna književna konferencija Book Talk 2015, koja se održava od 3. do 5. septembra u Novom Sadu, okupiće na desetine pisaca, prevodilaca, izdavača i čitalaca iz Srbije i država u okruženju. Glavni nosioci projekta su GLOSSY MEDIA – Magazin HELLO i Uduženje građana “NVO COLOR MEDIA EVENTS” , a njihovi partneri Color Press Grupa – najveći izdavač magazina u regionu i Color Media Comunications, koji zajedno, tokom godine, organizuju preko 50 konferencija i drugih događaja.

Konferencija se održava i zahvaljujući finansijskoj podršci Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje, Gradskoj upravi za kulturu Grada Novog Sada i brojnim sponzorima.

Konferencija se događa na više različitih lokacija u Novom Sadu i na Fruškoj gori: Andrevlje (smeštaj učesnika), Galerija Matice Srpske, Spomen Zbirka Pavla Beljanskog, Vinarija Deurić… Kompletan program i način prijave možete pogledati OVDE

vladimir kecmanovic

Na panelu Jesu li naše sene uplašile gospodu ili su samo lutale po Dvoru: Književnost povodom 100 godina od Velikog rata govoriće i Vladimir Kecmanović, pisac, kolumnista… Sa njim smo razgovarali o književnoj sceni u Srbiji.

Zbog čega se pisci sve više vraćaju u prošlost?

– Nemam utisak da se vraćaju više nego što su to radili nekada. Ako govorimo o srpskoj književnosti, na primer, radnja najznačajnijih dela u njenoj istoriji je smeštana u prilično duboku prošlost. Andrićevi veliki romani, Seobe Crnjanskog, Selimovićev Derviš…

Da li književnost može da postoji bez političkog stava?

– Ako ćemo da teramo mak na konac, svaki stav može da se tumači kao, u nekoj konsekvenci – i politički. Koristiti autorov eksplicitan ili implicitan politički stav kao kriterijum vrednovanja književnosti, međutim, težak je debilizam.

Kakva je književna scena u Srbiji?

– Književna scena u Srbiji ne postoji. Postoji više grupa koje jedna drugu gledaju preko nišana ili se uopšte ne gledaju, kao da žive u paralelnim svetovima… Festival koji ste organizovali je zanimljiv zato što će suočiti neke ljude koji se inače prilično uspešno međusobno izbegavaju.

Može li se od književnosti živeti u Srbiji i da li joj je država prijatelj ili neprijatelj?

– Neko od književnosti može da živi, neko ne može. Ali je onih koji mogu malo. Ostali mogu, ali ne svakog dana. Država srpskoj književnosti – ako je ikada i bila – već dugo nije prijatelj jer za nju, kao i za kulturu uopšte, odvaja nedopustivo malo, a i to što odvaja uglavnom daje grupi neinventivnih mediokriteta koji ne znaju da urade ništa više i ništa bolje nego da, u dubokoj anonimnosti, gužvaju suknje i pantalone po „velikom svetu“, nesposobni da valjano promovišu sopstvene, a pogotovo tuđe knjige.

Koje domaće pisce volite da čitate?

– Andrića, Crnjanskog, Selimovića, Mihailovića, Kiša, Pištala, Valjarevića, Popovskog, Stojiljkovića…

Tagovi: