Kako je zaglaviti se u liftu sa stvarnooo dobrim frajerom? Ova Beograđanka to zna

by | novembar 3, 2016

Postoje pravila za ovo, verovali ili ne, jer iako Marfi nije živ već 26 godina, njegov duh nas i dalje proganja pojavom baksuznog događaja u kauzalnom nizu. Nepravedno, naravno, jer nisam pristalica teze da se sve dešava s razlogom. Ne moram ja uvek da budem kriva za sve, nekada to mora da bude i neko drugi. Jutros je bio taj neko drugi. Verovatno ću da okrivim Boga, jer ko sam ja da sudim nadležnima za liftove u Beogradu?

Foto: Guliver/ Getty Images

Foto: Guliver/ Getty Images

Odlaganje alarma je najgluplja stvar na svetu, a isto tako i genijalna. Sve zavisi ko je koristi. Pošto sam daleko od genijalnog, imala sam 4 minuta da se spremim i počnem da trčim na posao. Mrzim kada nemam vremena da se doteram. Imam osećaj da svi pilje u mene i da hoće da mi kažu da znaju šta sam radila prošle večeri. Da ne pričamo o kompleksima i ostalim stvarima koje nam fale kada nemamo 45 mejk-ap proizvoda na sebi (pod uslovom da izgleda kao da nemamo šminku, naravno).

Utrčavam u lift, a u njemu – dečko vrhunskog izgleda.

Oduvek sam maštala da se filmski zaglavim sa nekim ko izgleda brutalno dobro i da počnemo da se muvamo i da ga fasciniram i da se na kraju udam, bože moj. San mi se ostvario, s tim da mi udaja nije ni na videlu. Između 9. i 10. sprata se zaglavljuje lift i ja dobijam nešto poput epi napada i šloga i počinjem da psujem i onda shvatam da me taj dečko posmatra.

„Šta si se prepala?“

„Nisam se prepala, nego žurim na posao i nemam vremena sad da čekam službe da me odglavljuju, da čekam posle bus i da viču na poslu svi na mene i niko mi neće poverovati da sam ostala zaglavljena u liftu!“

„Mislim da je prerano da ovoliko pričaš.“

Veoma jasno mi je stavljeno do znanja da sam histerična.

Ako je neka od vas zamišljala isti san kao i ja o romantičnom razgovoru sa suprotnim polom dok čekamo da nas izvuku iz kabine 2 sa 2, odmah da vam kažem – ništa od toga.

„Ja ću da se izujem. Posle ceo dan treba da stojim na štiklama.“

„Pa izuj se, sedi, lezi. Nećemo skoro odavde.“

„Misliš da će doći da nas spasu iz ovoga?“

„Nije da smo u sred požara pa da nas spasavaju, ali da, neko će već doći.“

Foto: Guliver/Getty Images

Foto: Guliver/Getty Images

Sedam na pod lifta, jer kapiram da sam bespomoćna, i puca mi čarapa po sred butine. Dečko mi se samo nasmejao.

„Loša sreća.“

Važi, prijatelju, izvrsna moć zapažanja.

Još kao mala sam mrzela liftove, jer je jednom nestala struja dok sam išla u stan i bila sam zaglavljena 2 sata dok konačno elektrodistribucija nije poslala svoju milost u kablove lifta. Od tada idem liftom samo ako baš moram, jer se plašim da ću izgubiti vazduh u toj maloj kabini.

„Možda bi trebalo sporije da dišemo.“

„Da dišemo sporije?“

„Pa da, ako nam ponestane vazduha, nećemo se izvući nikada više.“

„Onda je rešenje da dišemo manje. Brzina nema nikakve veze sa tim.“

Iskazao je poentu, ja sam opet ispala priglupa, ali poenta je i bila da uštedimo vazduh, a ne da se raspričamo.

„Hoćeš pivo“, pitao me je.

U pola 9 ujutru?

„Pa da, ako sad počnemo, dok nas izvuku, taman će biti vreme za pivo, samo što niko neće znati osim nas dvoje da smo ovako rano krenuli.“

Onda je izvadio dve limenke iz ranca i rek’o nek ide život, šta će da mi škodi. Limenku kasnije – ja sam mu prepričavala događaj sa ekskurzije na Tari u prvom razredu osnovne škole. Mrzim da doručkujem čim ustanem i majka mi je lepo govorila da će me kad tad to skupo koštati. Ako je mislila na današnji dan, nije morala kroz metafore da mi pripoveda, već lepo da kaže da se na prazan stomak ne pije i tačka.

Pročitajte i… Ovo je pismo za muškarca zbog kog sam pomislila da nisam dovoljno lepa!

Foto: Guliver/Getty Images

Foto: Guliver/Getty Images

Posle 2 sata sedenja, sve me je bolelo. Javila sam se da ću kasniti na posao, rekla sam razlog, nisu mi poverovali, ali sam sve bitne obaveze rešila. Shvatila sam u kojoj sam meri pričala, a da je on tek nekoliko puta progovorio. Pripitu od jedne limenke piva, nije me mnogo ni intresovao njegov život, ali sam uspela da se makar malo priberem i izbacim moje navijeno pričanje iz pete brzine.

„Nisam nikada zamišljao da se zaglavim u liftu sa lepom devojkom.“

„Nego kako si zamišljao?“

„Pa sa nekom, tako, poput tebe.“

Šarmantno. Mislio je da je neodoljiv i, naravno, upalilo je potpuno. Kada sam pala na njegovu opasku o mom jadnom izgledu, počeli smo neki neobavezan flert, više razgovor sa smeškanjem, da bih još sat vremena kasnije postavila prvo pametno pitanje:

„A kako će ovi iz tog servisa za liftove da znaju da smo se zaglavili, ako im niko nije to i prijavio?“

„Pa vidiš, treba samo da pritisneš ovo dugme na kom je zvonce i kod njih će se u službi aktivirati alarm.“

„To mi sada tek kažeš?“

„Moram da priznam da čim sam te video, želeo sam da saznam šta si radila na Tari sa 7 godina.“

Posle rekordnih 20 minuta, služba odglavljivanja nas je izvukla iz kabine lifta. Očekivala sam ćebad, termose sa kafom, helikoptere, hitnu pomoć ispred, ali sam zapravo dobila opasku da imam dobre, „pocepane noge“, uz obavezno namigivanje majstora koji nas je odglavio.

A sada odgovor na pitanje kako da se zaglaviš u liftu sa dobrim frajerom? Tako što to nećeš ni u ludilu planirati i u onom momentu kada budeš izgledala najočajnije, kada budeš najnervoznija, tada će se desiti nešto poput ovoga. A ishod? Ishod je relevantan jedino za veseo nastavak dana. Večeras kada budem išla sa slatkim komšijom na pivo, ići ću stepenicama, a kako ćemo se vratiti zavisiće od alkohola ili volje za novim glupostima koje ne očekuješ ni u ludilu.

Pročitajte i… Hvala što si me ponizio, uvredio i slomio mi srce. To je najbolje što si ikad uradio


Zapratite nas na Viberu! Učestvujte u kreativnim razgovorima i prvi čitajte najinteresantnije vesti sa portala “Lepota i zdravlje” >>> http://www.viber.com/lepotaizdravlje 

Tagovi: