Borba za goli život

by | maj 27, 2013
Zana_novo

Foto: Aleksandra Ostojić, www.linea.bz

Ima jedna karakterna crta koje nismo ni svesni da li je posedujemo sve dok ne dođemo u priliku da budemo suočeni sa svojim strahom. Ime joj je hrabrost. Hrabrost je uraditi ono čega se najviše plašiš. Hrabrost je bojati se ali ipak nastaviti u pravcu koji smatraš ispravnim. Ona se može ispoljiti tek kada se čovek uplaši za goli život. Da li smo i koliko hrabri u datoj situaciji odrediće stepen straha u nama i spretnost u reagovanju.

Nažalost, nekada strah može i da blokira pa da nismo u stanju da adekvatno reagujemo. Na sreću, to nije bio slučaj sa Saškom Bogevskim, koji je braneći svoju porodicu, sebe i svoj posed, ubio provalnika, koji je protivzakonito i nasilno ušao u njihov stan.

Iako je iza sebe imao oko 50 registrovanih kriminalnih radnji, provalnik je bio na slobodi. Iako se branio, Sašo je posle ovog šokantnog i tragičnog čina završio u pritvoru i tamo će provesti najmanje 30 dana, prema važećem zakonu. Da tragedija ovog čoveka, nedužnog prema zakonitosti čiste svesti i zdravog razuma, bude veća, samoodbrana u Srbiji je teško dokaziva.

A možete li da zamislite horor kroz koji je Saško prošao te noći? Koliko li se naš sugrađanin uplašio za sigurnost svoje porodice kad je posegao za najdrastičnijim oblikom odbrane? Sigurna sam, ni manje ni više, nego već tačno koliko bi i svako drugi od nas, da se našao u sličnoj situaciji, da mu provalnik upadne u stan, u sred noći, dok svi bezbrižno spavaju, ne sanjajući u kakvom košmaru mogu da se probude već u sledećem trenutku.

Faktor iznenađenja je očigledno odigrao presudnu ulogu. Pokušajte da zamislite taj šok, strah, paniku, krvu, rvanje, borbu, otimanje… ko zna šta još. Jeziva je sama pomosao na prizor u kom se našla porodica Bogevski te noći.

Prestravljena sam i na samu pomisao da postoji mogućnost da se nađem licem u lice sa nepozvanim gostom, u svojoj kućici, svojoj slobodici, u sred bela dana, a kamoli noću, i to sa strancem/lopovom/kriminalcem, koji se tu stvorio sa nečasnim namerama, spremnim da učini ko zna kakav zločin i zlodelo.

Nošena tim osećajem, pitam se koji to zakon dozvoljava da se čoveku, koji je u samoodbrani počinio ubistvo, svesno nameće još veći strah i trauma držanjem u pritvoru, što je, zapravo, zatvor, zar ne?! Zar mu nije dovoljno teško što će ga ceo život progoniti slike horora kroz koji je prošao, noseći breme ubice, iako je neko drugi počinio krivično delo, a on samo branio ono što je njegovo, nego mu treba dodatno otežavati?! I to ne samo on, već cela njegova porodica! Iako nedužni, ostaće obeleženi za ceo život. Iza njihovih leđa zauvek će ostati trag o stravičnom događaju.

Verujem da Saško nije ni sanjao da će se ikada u svom životu naći u tako bespomoćnoj situaciji, gde može biti samo jedan. Ili će on biti taj koji će preuzeti odbranu svoje porodice u svoje ruke ili će dozvoliti da strah prevlada i prepusti sve neizvesnosti koju kriminalac-provalnik unosi sa sobom u njihov dom i živote. U takvim trenucima, postoji samo jedna odluka: maksimalno zaštititi sebe, svoju porodicu i posed jer niko nema prava da protiv naše volje, nasilno upada u naš stan, ugrožavajući nam mir i sigurnost.

Kaže mi prijatelj: „Bojim se da nećeš uspeti! Zakon je vrlo krut po tom pitanju. Praktično se ne smeš braniti kad te neko napadne, u tvojoj rođenoj kući ili bilo gde drugde“.

Ali to se ne može dozvoliti! Nisam advokat, ali ako već imam prostor, odlučno stajem u odbranu ovog čoveka jer to smatram ispravnim! Zakon je tu da se menja ako nije u potpunosti u službi zaštite građana. Država bi trebalo da je obavezna da svojim građanima obezbedi uslove života koji će im u svakom trenutku pružiti bezrezervni osećaj mira, spokoja i sigurnosti. Niko nema prava da ugrozi bilo čiji mir, život i posed! Pravda za pravedne, adekvatna i dosledna kazna za obesne! Bez pomilovanja, molim, ovog puta. Sve drugo vređa inteligenciju poštenog naroda. S druge strane unosi nespokoj i nepoverenje u državne strukture i njhovo namensko postojanje.

Saškova hrabrost i spremnost na brzu reakciju bila je spas za njega i njegovu porodicu. Svako može pokleknuti pred strahom. Za život je potrebno hrabrosti, čak iako to znači da u nekoj situaciji branimo svoj život golim rukama. U ovom slučaju, osnov njegove hrabrosti bila je odbrana prava na sigurnost njegove porodice.

Iako, sigurna sam, preplašen, uradio je ono što je osećao kao neminovno u tom trenutku. Naše građansko pravo je da budemo sigurni da ćemo u svakom trenutku biti zaštićeni od strane države i zakonodavnih organa. Saško je pokazao fizičku hrabrost. Sada je na državi da pokaže moralnu hrabrost.

Juče se to desilo porodici Bogevski, već sutra može svakom od nas. Iz tog razloga, smatram da bi trebalo da pružimo podršku ovom čoveku i time utičemo na promenu zakona u korist svih nas.

Peticiju za Saškovo oslobađanje možete potpisati ovde.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Pratite Žanu na Facebooku i Twitteru.

Tagovi: