Strah od smrti: Da li biste još jedan krug?

by | novembar 26, 2015
Lidija Ćulibrk, urednica magazina "Lepota&Zdravlje", specijalista zdravstvene psihologije

Lidija Ćulibrk, urednica magazina „Lepota&Zdravlje“, specijalista zdravstvene psihologije

Svi, u većoj ili manjoj meri, imamo strah od smrti, piše Irvin Jalom u svojoj knjizi “Gledanje u sunce” (Psihopolis). Taj strah se ispoljava tako što želimo da postignemo veliku moć, zgrnemo silan novac, ostavimo potomstvo i svoje gene za budućnost, ili se pak, suprotno, plašimo da živimo u brizi da će nam smrt i onako u jednom momentu sve uzeti.

Strah od smrti često osetimo kada nam umre neko blizak, kada se razbolimo, kada nas pozovu na 30. ili još “veću” godišnjicu mature ili kada proslavimo neki “okrugli” rođendan. Osobe koje obraćaju pažnju na snove takođe mogu registrovati uznemirujuće sadržaje koji govore o tome da strah od smrti čuči u njima. Međutim, u većini slučajeva strah od smrti iako je prisutan u nama, nije nam dat kao na dlanu već se ispoljava na prikrivene načine. Niz sasvim različitih problema u svojoj osnovi ima strah od smrti. Ukoliko imamo sreće i suočimo se sa njim otvoreno mogli bismo sebi pomoći. Šta možemo da uradimo i šta ljude umiruje kada se suoče sa strahom od smrti?

Ono što svi znamo je stav: Tamo gde sam ja nema smrti, a gde je smrt nema mene. I često pomaže! Druga stvar se tiče životnog kontinuiteta i mišljenja da smo pre nego što smo rođeni, već boravili u istom “prostoru” u kom ćemo boraviti nakon života. Ovo nekim ljudima olakšava strah jer smrt čini manjom nepoznanicom. Treća stvar se tiče odluke da sa života koji živimo rutinski, automatski, sa puno skrupula i obraćanja pažnje na nevažne stvari “pređemo” na zaista “pravi život” u kom ćemo živeti sebe i ono što zaista jesmo. Pomoći će nam ukoliko se zapitamo: Da li bih ovaj isti život kakav sam živeo do danas želeo da proživim ponovo. Ako je naš odgovor negativan, red je da nešto popravimo u svom životu. Ukoliko je pozitivan sigurno će nam “iskočiti” oni momenti koje bismo želeli da eliminišemo kao i oni momenti zbog kojih želimo da sve doživimo ponovo.

Računica je jednostavna: ostatak života pokušajte da proživite tako što ćete svoj život usmeriti ka dragocenim trenucima, i da izbegnete one koje već sada percipirate kao “propušteno vreme” ili bolne uspomene.

Foto: PR

Foto: PR

Irvin Jalom nam sugeriše:
– Definišite šta vam je u životu važno a šta nije i nemojte se opterećivati nevažnim stvarima.
– Nemojte se baviti stvarima koje uopšte ne volite ili pokušajte da zavolite (bar malo) one kojima baš morate da se bavite.
– Živite u sadašnjosti a ne u budućnosti ili prošlosti i fokusirajte se na elementarne stvari koje čine život (trenutke sa porodicom i prijateljima, promene u prirodi, oblake koji plove, sneg koji zamenjuje suvo lišće, decu i mlade ljude pune života koje viđate oko sebe)
– Povežite se sa bliskim osobama na dubljem nivou.
– Nemojte se opterećivati mišljenjem drugih o vama, oslobodite se straha od odbijanja, lakše prihvatajte rizike, budite blagonakloni prema različitostima.
Počnite već danas 🙂

Ostale tekstove iz rubrike „Na terapiji“ možete pročitati OVDE.

Tagovi: