Objavljene dobitnice knjiga meseca

by | novembar 18, 2016

U novembarskom izdanju rubrike “Knjige meseca”, koju objavljujemo svakog prvog petka u mesecu, zamolili smo vas da nam na zanimljiv i originaln način preporučito štivo koje je na vas ostavilo najjači utisak.

Foto: Guliver/Getty images

Foto: Guliver/Getty images

Osam najkreativnijih čitateljki dobile su po jednu knjigu na poklon, a evo i srećnih dobitnica i njihovih predivnih komentara. Uživali smo čitajući ih!

Milena Petrović

Od pre par godina sam prevazišla predrasudu da ne čitam savremene domaće autore i nikad bolju odluku nisam donela. Koliko sam samo tu talentovanih, mladih i perspektivnih pisaca pronašla. Ovom prilikom bih preporučila knjigu “Opet sam te sanjao” Ljiljane Šarac. Knjiga je pisana čitljivim stilom, svaka stranica jednostavno nagoni da se okrene naredna. Knjiga obuhvata dva vremenska razdoblja u razmaku od 600 godina. Jedno je sadašnjost, drugo je doba srednjovekovne Srbije i vladavina dinastije Branković. Prošlost i sadašnjost se prepliću, prošlost je sadržana u budućnosti, a budućnost je određena prošlošću. Kod nas se uz ime despotice Irine Branković vezuju neke loše stvari. Da li je stvarno tako bilo, zašto je narod nije voleo? Da li je zaista bila tako surova, da je išla preko leševa da bi postigla ono što je želela? Da li je možda ona bila samo žena, koja je kao svaka žena i tada i sada, želela da bude voljena, volela? Da li je bila iznad onog, pa možda i ovog vremena?

Da li je Prokleta Jerina prokleta i šta je njeno prokletstvo? Posle ove knjige, na neke stvari iz naše istorije gledaćete drugačije. Biće vam žao kada završite knjigu, ali ćete se i skoro pa sigurno “zaljubiti” u našu nekadašnju despoticu, i razmisliti koliko je tačna ona floskula da istoriju pišu pobednici.

Mickey

Kao velikoj ljubiteljki mačaka, posebno sivih, nije mogla,a da me ne privuče baš jedna takva koja me je,kao da je živa, i živahna “promatrala” sa naslovnice knjige. U žurbi, sa kesama punim novogodišnjih poklona i lila džemperom za koji sam čekala praznično sniženje kao Halejevu kometu, skidam rukavice još mokre od snežnih pahulja. Uzimam knjigu i u roku od dve sekunde kupljena sam i samim naslovom- Psihijatri,psiholozi i drugi bolesnici. Pisac Španac, Rodrigo Munjos Avia. Uvek su me španski umetnici iz različitih sfera privlačili, pa pomislih, da ima i malo ludosti Almodovara i malo strasti i emocije Lorke, ovo će biti prava poslastica! Skoro dve godine kasnije, svima zdušno preporučujem ovaj roman. Nedostaje vam čim ga pročitate,a donosi toliko smeha, zanimljivih kontemplacija o životu, nedoumica, komplikacija :-D.

Glavni junak , Rodrigo, na početku romana kaže: “Pre odlaska kod psihijatra bio sam srećna osoba.Sada sam dislektičan,opsednut,depresivan i imam strah od smrti”. Njegov život postao je kompletan haos i nesvakidašnji tornado u glavi kada je završio u lekarskoj stolici svog zeta Ernesta,psihijatra. Nizali su se tu i drugi psihijatri,psiholozi,homeopate i ostali “iscelitelji” duše. Upoznaćete i njegovog mačka Arnolda koji LAJE na prolaznike . Pored niza krajnje komičnih situacija u kojima se našao ovaj simpatični čovek,gde nećete prestati da se smejete, roman je i satira na račun psihijatara i dokaz kako ponekad potpuno bespotrebno komplikujemo sebi život. Razmišljaćete o tome da li je OK da nas leči neko ko ima toliko tikova, ko ni samom sebi nije jasan, i ko je, čak i naizgled-veći “bolesnik” od nas samih. I da li se uopše može analizirati nešto tako apstraktno i beskonačno,kao što su ljudski um i duša… U poslednjem poglavlju svoje ispovesti, Rodrigo gotovo ponavlja svoju izjavu spočetka ” Zovem se Rodrigo, Rodrigo Montalvo Leteljijer i, iako možda ne deluje tako,želim da kažem da sam i dalje parafazičan, opsesivan i srednje žalostan, pored toga što imam užasan strah od smrti, ali šta da se radi.”
Nasmejte se i uživajte,ali i razmislite o suštinski bitnim temama uz ovaj kratki,urnebesni roman. Smeh je ipak besplatna,a najbolja terapija! ;-D

Duca***

Da li ste se ikad zapitali koja je cena najdražih uspomena? Koliko košta lepo,mirno detinjstvo? Koliko biste platili za prelep letnji dan? Nesvakidašnji roman, Račun. Jonas Karlson je doneo neimenovanog junaka, kome je tako malo potrebno da bude zadovoljan, raduje se sitnicama, ima ustaljene radne navike i svaku nepriliku pretvori u malu pobedu. Naizgled, lik kome baš nemate razloga da zavidite. Bez spektakularnih očekivanja u životu, radi u video-klubu u Stokholmu i voli da priča sa ljudima o filmovima (iako retko za to dobije priliku). Ima jednog pravog prijatelja i bivšu devojku. Noći provodi uz filmove, picu i sladoled. To nije uzbudljiv život, ali iako nema mnogo novca niti karijeru koja obećava, on nije nesrećan. Naprotiv… Shvatili su da je on strahovito srećna osoba i jednoga dana mu stiže misteriozni račun na 5,7 miliona kruna, koje mora da plati, kao cenu svoje sreće. Suma koju on ne može ni da zamisli, a kamoli plati. Uviđa da se u Švedskoj ljudima bukvalno naplaćuje zivot, sa razlikom u vrednosti računa, u zavisnosti od događaja koji su se odigrali u toku njihovog života, koliko su bili srećni,itd.

Pročitajte obavezno i vidite kako ce ovaj bezbrižni idealista koji nema nikakve šanse da plati toliki novac izaći iz ove zbrke. I da li je tačno da baš SVE u životu kosta…

Natasa27 

Murakami, Norveška šuma. Njegov dar da svaki put iznova na neverovatan način spoji imaginarne paralelne svetove, razgovore duše, filozofske monologe i realne i istovremeno bizarne životne priče zaista fascinira. Ko nije čitao dela ovog sjajnog pisca od srca preporučujem sve njegove knjige. Za početak „Norvešku šumu“ koja će vas istovremeno dirnuti u srce, potresti, nasmejati i duboko zamisliti. Ako ste ikada imali nekog ko se borio sa depresijom ili ste je sami iskusili, ova knjiga bi mogla da vam pomogne da ga bolje razumete.

Milicaa

Jeste li ikada razmišljali o slobodi ? O tome da treba biti zahvalan na svakoj sekundi, svakom minutu, satu, danu koji provedemo slobodno, bas onako kako mi želimo, bez ikakvih ustezanja, granica i ograničenja ? Ili ste je poput mene shvatali zdravo za gotovo, smatrali da je sloboda nesto sto je tu uvek, nešto što se podrazumeva, jer zaboga, živimo u 21.veku i ” ne može meni niko da određuje šta ću sa sopstvenim životom ”. Ali, da li je to bas tako ?

Šta je sa svim onim ženama koje zive u Saudijskoj Arabiji, na Bliskom Istoku i koje istu tu slobodu koju mi tako olako shvatamo one nemaju? Možete li da zamislite da vam neko celog zivota određuje kuda cete da se krećete, šta ćete da čitate, sta smete da pogledate, šta ćete da obučete ?

Možete li da zamislite da provedete ceo život pored osobe koju niste vi birale, koju ne volite i od koje vam je muka, od koje vam se gadi, ali morate da se venčate sa njom, jer takva su pravila i vi, kao žena, nemate pravo nikakvog glasa i izbora? Da, da, baš vi, koji sada čitate ovo! Nemate nikakvu slobodu! Morate da živite sa nekim kome je dozvoljeno da vas psihički i fizički zlostavlja, da pored vas ima još mnogo, mnogo žena i pored nekog ko svakog trenutka može da vas izbaci na ulicu, ostavljajući vas bez ičega i pritom vam uzimajući ono najvrednije sto posedujete, vašu decu ?

Shvatate li koliko je to strašno ? Shvatate li težinu takvog zivota, tog mućenja, tog izivljavanja ? Tamo su žene poput ptice skinute sa nebeskih visina, podrezanih krila i ugušene pesme, držane u kavezima, sve dok ih ne liše svih emocija i volje.

Postoji li nacin izaći iz čitave ove agonije jaci i bolji, izaći kao pobednik gde vam je neprijatelj ni više, ni manje, nego porodica Bin Laden ? Odgovor na ova, ali i mnoga druga pitanja, daće vam Karmen Bin Laden u autobiografskoj knjizi ” Moj život u porodici Bin Laden “, koja me je itekako naterala da razmislim šta je suština zivota i ćšta je ono najvrednije što imam, a ne može se kupiti novcem. Tek kada pročitate ovu knjigu, shvatićete koliko je novac zapravo nebitan naspram slobode !

Dunja 

Elem,ovaj knjiški izazov, tako mi je dobrodošao da se lagano, bez žurbe, sa dosta uživanja, čak, reklo bi se, radosti (i poprilično lepim smeškom na licu) prošetam stazama, davno satkanim od reči i misli; stazama koje, svejedno dal’ vode u biblioteku ili kutak moje (devojačke?? ) sobe, isti očaravajući miris imaju i isti mir i uzbuđenje (istovremeno) donose.

Onda se zapitah: da li sam došla (pod izgovorom ‘mamecih obaveza’) u fazu “volim knjigu i rado je se secam”? i brzo poceh da kopam po secanju: šta, kad, gde, poslednji put…? šta ja mogu drugima da pepoucim…?

Ufh…. začu se tupi udarac o pod (to meni pade kamen sa srca !). Ipak čitam! Poslednji put kad sam htela da knjizi “zamaknem za krivinu”, sve pod opravdanjem “nemam kad’ “, tako me lupio po sred’ mameće-blago-blentavo-naivno-začuđene face, podsetnik: “a fejs može,a?”

Tad pade Basarina “Dugovečnost”. Topla prepouka, mene je dugovečno očarala. Ali tu moram da dodam i one koje su znacajne tragove (svakojake) ostavile u meni:

1. Majstor i Margarita, Mihail Bulgakov
2. Tihi Don, Mihail Šolohov
3. Sto godina samoce, Gabrijel Garsija Markes
4. Žudnja za životom, Ervin Ston
5. Mali princ, Antoan de Sent Egziperi
6. Stepski vuk, Herman Hese
7. Tako je govorio Zaratustra, Fridrih Nice
8. Derviš i smrt, Meša Selimovic
I sad tonemo do dubina rane mladosti ….(možda ce se neki/mnogi iznenaditi):
9. Ženski rodoslov (Ana Marija me nije volela, Iva …), Ljiljana Habjanovic Ðurovic
10. Beleške jedne Ane/ Hej, nisam ti to pricala…. i što šta još NJEGOVO (šarmantni prijatelj moje mladosti i buntovništva, dragi) Momo Kapor 🙂

PS: I čemu li da zahvalim što “reči jesu moje igračke; cakle mi se u glavi kao oni šareni staklici kaleidoskopa i svaki put mi druga slika pred ocima kad zažmurim…” ? I koga li da krivite što moji odgovori mogu biti sve, samo ne kratki !?

Mrs.S 

Najlepše je uz čašu vina diskutovati o romanima… U odabranom društvu. Lepo je naći srodnu dušu koja istim žarom kao vi voli da čita. U dahu se nižu priče koje su nas oblikovale, uticale da budemo bolji, da vise cenimo ono sto imamo. Moja preporuka uvek bi bila poezija. Zašto se izgubila želja za tom hranom duše i nadahnućem… Zar živimo u svetu gde se više ne recituje…? Da li je staromodno ostaviti na frižideru ceduljicu sa stihivima koje smo sami smislili gledajući jutarnju kišu s prozora? „Ceo nam je dan dug i dosadan. Do večeri kad se, krišom, sastajemo. Poljubac jedan, brz i negledan, dosta nam je. Da se svetu nasmejemo. Da odemo u noć, kao da smo krivi. Lako kao ‘tica koja kratko živi”. Crnjanski je oduvek bio majstor pisane reči. Iskreno mu se divim. Poezija, ona teče kao reka i klizi kao vino kroz nepce, jer ipak… ”Najbliži svetu onda kada smo sami,
kad duša sveta šapuce iz mraka. Učimo mudrost druženja sa tišinom I ljubav naša stari kao vino.“ (Ivan Lalic,Strambotti)

Milly 

Mislim da je svima dosta teskobe, analize, gorkih istina, stezanja u grudima… Zato, uz najveće poštovanje, i prema životu i prema najozbiljnijim književnicima današnjice, a i prošlosti, ja predlažem da se malo (više) opustimo i zabavimo. Pa, recimo ”Sveta plava” (Kristofer Mur): Lutajte bordelima Pariza u doba Belle Epoque sa dovitljivim, šaljivim impresionistima… i posle pravac do najbržeg muzeja na sastanak, videćete već sa kim.:D

Ili recimo “Nemrtva i neudata” (Meri Dejvidson),gde ćete se ljudski nasmejati vampirskoj kraljici Betsi i uvideti zašto se rasprodaja Neiman Markus cipela i lakiranje noktiju ne propušta… čak iako ste mrtvi? Ili odlutajte do “Vasljive palate” u luksuznu istanbulsku četvrt, spisateljice Elif Safak, čiji veliki fan postajem. Kako ce se alkoholičar, vašljiva devojka i njena majka, anksiozno opterećena čistoćom, akademik, ženskaroš, ljubavnica i još neki profili ljudi snaći u traženju smisla života, biće vam razbibriga i uživanje, ali i potez za dobru promisao. Zato, počnite, već danas… Do najbliže knjižare ili u potragu za elektronskim izdanjima. Mada, neprocenjiv je taj osećaj držanja knjige u rukama, miris papira i sveže štampe, pa ko šta preferira. 😀


Molimo srećne dobitnice da nam se jave na redakcijski mejl [email protected] i ostave nam svoje podatke kako bismo se dogovorili oko preuzimanja poklona.

Tagovi: