Sve o veštačkoj oplodnji

by | maj 25, 2009

Statistički podaci pokazuju da natalitet u našoj zemlji opada iz godine u godinu. Da bi prirodni priraštaj bio pozitivan, svaka porodica trebalo bi da ima najmanje četvoro dece! U Srbiji se sklapa sve manje brakova – tokom prošle dve decenije zabeležen je pad od čitavih 25%. Trećina bračnih parova nema decu, a od toga čak polovina ne uspeva da izrodi potomstvo zbog zdravstvenih problema. Trenutno ne postoje precizni podaci koliko je supružnika tim povodom zatražilo pomoć lekara, a gruba procena jeste da ih u Srbiji ima oko 100.000.

Deca su kruna srećne ljubavi i uspešnog braka, pa nemogućnost da izrode potomstvo za mnoge bračne parove predstavlja pravu tragediju. Ali, napredak nauke omogućio je i neplodnim parovima da dobiju decu, a rešenje je – u veštačkoj oplodnji.

 

lepota i zdravlje vestacka oplodnja beba

Veštačka oplodnja o trošku države

Godine 1978. rođena je Lujza Braun, prva „beba iz epruvete“, a od tada je zahvaljujući metodi veštačke oplodnje na svet došlo preko 3,5 miliona dece širom sveta. Mnogi parovi sa naših prostora nisu se podvrgavali ovoj proceduri jer je za naše uslove ona bila prilično skupa. Uz sve to, ponekad je potrebno pokušati više puta, pa se uz sve lekove i analize dolazi do sume koju prosečan bračni par u Srbiji teško može da izdvoji.

Veštačka oplodnja postala je mnogo „dostupnija“ otkada se Republički zavod za zdravstveno osiguranje obavezao da će preuzeti troškove finansiranja. Da bi mogle da se podvrgne ovoj intervenciji, žene moraju da ispunjavaju nekoliko uslova: da nemaju decu, da nisu starije od 38 godina, da im je dijagnostikovana neplodnost organskog porekla, da je kod supruga ustanovljena neplodnost, kao i da postoji dugotrajan bračni sterilitet čiji je uzrok nepoznat. Lekari objašnjavaju da je vantelesna oplodnja najuspešnija kod žena do 35 godina, dok su šanse za uspešnu veštačku oplodnju kod žena starijih od 38 godina veoma male.

 



Gde se obavlja i koliko košta

Na razgovor se pozivaju svi parovi koji se prijave za ovaj program, a zatim se pacijentkinje podvrgavaju neophodnim analizama. Program veštačke oplodnje u Srbiji trenutno se obavlja u Institutu za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije, Ginekološko-akušerskoj klinici „Narodni front“ i Ginekološko-akušerskoj klinici Kliničkog centra Novi Sad. Cena jednog tretmana je od 270.000 do 290.000 dinara, a Republički zavod za zdravstveno osiguranje pokriva sve troškove – proceduru, lekove, anestetike, hormone, sve analize, sanitetski i drugi potrošni materijal. Zbog malog kapaciteta bolnica u kojima se ovaj proces obavlja, država je odlučila da u program besplatne veštačke oplodnje uključi i nekoliko privatnih klinika. Uslovi za uključivanje privatnih klinika veoma su precizni – moraju da imaju iskusni stručni kadar u ovoj oblasti, adekvatnu opremu, određen procenat uspešnosti na polju vantelesne oplodnje, te da prihvate cenu koju nudi Zavod.

Prema podacima o realizaciji ovog programa, od oktobra 2006. do početka ove godine, nakon veštačke oplodnje zatrudnela je 31 žena, njih 18 već se porodilo, a procenat uspešnosti iznosi 23,49%.

 

Visok stepen uspešnosti

Već tri nedelje nakon veštačke oplodnje može se zaključiti da li je procedura uspela, a ukoliko se to ne dogodi, pacijentkinja na narednu besplatnu oplodnju mora da čeka dok ponovo ne dođe red na nju.

Zahvaljujući sve savremenijoj opremi, vantelesna oplodnja pokazuje visok stepen uspešnosti, koji se kreće od 22 do 40 posto iznetih trudnoća po jednom pokušaju. Zahvaljujući vantelesnoj oplodnji, od kada je 1992. godine u proceduru ušla metoda mikrofertilizacije (intraćelijske injekcije spermatozoida – ICSI), danas je definitivno razrešen i problem steriliteta muškarca.

Začeće nastalo vantelesnim putem ima svoje specifičnosti: značajno je veći broj višestrukih trudnoća, znatno je intenzivniji nadzor i veći broj prenatalnih invanzivnih postupaka. Za razliku od spontanih trudnoća, kod kojih se začeće blizanaca javlja u oko 1-2 posto slučajeva, kod vantelesne oplodnje taj procenat iznosi oko 23 posto, i oko 2-3 posto trojki. Višestruke trudnoće nose i određeni rizik – značajno je povećan broj spontanih pobačaja i prevremenih porođaja (prosečno se dvojke rađaju između 31. i 32. nedelje trudnoće).

Parovi koji se odluče na ovaj korak moraju znati da su upornost i strpljenje ključni faktori uspeha procedure. Priprema i postupak umeju da budu veoma stresni, ali – ishod je najvažniji.

 

Veštačku oplodnju finansirali smo kreditom

Iskustvo čitateljke, Svetlana (41), privatni preduzetnik:


lepota i zdravlje vestacka oplodnja bebaSvetlana i Miodrag su, zahvaljujući veštačkoj oplodnji, prošle godine postali roditelji bliznakinja Jane i Teodore.

„Venčali smo se 2002. godine – tada sam imala 35, a moj suprug 40 godina. Tokom prve godine braka pokušavali smo da dobijemo decu prirodnim putem, ali shvatili smo da ‘nešto nije u redu’ i započeli smo pretrage. Išli smo od jednog do drugog lekara, pokušali smo i insemenaciju. Ni sama ne znam koliko smo novca dali za sve te preglede i lekove, ali ni u jednom trenutku nismo zažalili jer smo silno želeli decu. Borba za potomstvo trajala je skoro pet godina i za to vreme podvrgavali smo se raznim metodama, a kako je vreme prolazilo i ništa se nije dršavalo, počeli smo da padamo u očaj. Poslednje što smo pokušali bila je veštačka oplodnja i, hvala bogu, to je uspelo.

Pripreme su bile iscrpne i naporne, bili smo podvrgnuti mnogobrojnim pregledima, morali smo da sakupimo gomilu papira. Primila sam više od pedeset hormonskih injekcija, procedura je bila veoma stresna, ali se ne kajem. Stvarno sam imala sreće jer sam zatrudnela iz prvog pokušaja, mada je trudnoća bila prilično teška i rizična. Morala sam da mirujem tokom svih devet meseci i da strogo vodim računa o svemu.

Ništa mi nije bilo teško, jer posle toliko godina borbe, saznanje da nosim dve bebe, dalo mi je neverovatnu snagu. Sreća koju sam osetila kada sam postala majka ne može se ni sa čim porediti. Teodora i Jana jesu i ljubav i sreća i radost u našem domu. Iako smo dugo čekali na decu i prošli mnoge neuspešne ‘procese’, nikada nisam izgubila nadu da ću postati majka. Svaki novi pokušaj budio je u meni nadu i optimizam. I – isplatilo se. Za oplodnju smo podigli kredit, koji još uvek otplaćujemo, moju firmu preuzela je sestra, a ja sam se posvetila svojim devojčicama i maksimalno uživam u čarima majčinstva… Upoznata sam sa državnim programom pomoći i mislim da je to sjajna stvar. Nažalost, nisam mogla da se kvalifikujem zbog godina… Svim parovima koji se nalaze u sličnoj situaciji poručujem da je volja najbitnija, da budu uporni i da nikada ne gube nadu. Upravo nada i vera jednog dana će im doneti sreću kakvu samo roditelji mogu da osete.“

 

 

Tekst: Jelena Karakaš; foto: Dreamstime

 

Tagovi: