#ProFemina 2017: Jovana Gligorijević: Moramo da branimo i svoja prava i same sebe

by | mart 18, 2017

Svaka ProFemina konferencija predstavlja miks različitih tema – teških, aktuelnih, bolnih, relaksirajućih, onih koje deluju podsticajno, navode na razmišljanje, teraju na polemiku… Sigurni smo da će 11. aprila panel, u kojem će se govoriti o abortusu, izazvati bezbroj komenatara, ali i da će tokom diskusije biti izneto mnogo argumenata. Sagovornike će kroz lavirint diskusije voditi iskusna i cenjena novinarka Jovana Gligorijević koja nam, ukratko, otkriva svoje poglede na ovu temu.

 

Sve statistike govore u prilog tome da u Srbiji vlada takozvana „bela kuga“ i da smo društvo u izumiranju. Naravno, to je alarmantan problem, koji traži sistemsko rešenje. Ali, umesto sistemskih rešenja, najčešće se pribegava upiranju prstom u navodnog krivca. Dominantno mišljenje u našem društvu jeste da su za „belu kugu“ krive žene. One ili ne žele da rađaju ili namerno prekidaju trudnoću. O ženama koje bezuspešno pokušavaju da zatrudne, o stresu kao mogućem uzroku neplodnosti i sl. mnogo se manje govori.

Plaše nas sumanutim procenama o tome kako se u Srbiji godišnje obavi između 60.000 i 200.000 namernih prekida trudnoće. Ginekolozi kažu da je to nemoguće, da u Srbiji nema toliko lekara koji bi u jednoj godini mogli da izvedu toliki broj zahvata. Institut „Batut“ nudi nam egzakztne podatke o oko 12.000 namernih pobačaja godišnje, sa trendom smanjenja ovog broja. Svedoci smo i podizanja moralne temperature zbog navodnog velikog broja maloletničkih trudnoća i njihovih namernih prekida. Zvanična statistika kaže da je takvih slučajeva svega nekoliko stotina, a ne hiljada godišnje. U čitavoj priči o abortusu najviše bole ove laži, koje služe samo tome da se sva krivica za pad nataliteta prebaci na žene i da se sakrije krivica sistema koji, možda čak i nenamerno, otežava život ženama kad je reč o reporoduktivnim politikama.

Abortus je agresivna, rizična i bolna metoda prekida trudnoće. To ne osporava niko, ali isto tako – abortus je stečeno pravo za koje su se žene izborile same. To pravo im danas, širom sveta, osporavaju mnogi. Isti ti ignorišu ono što iz iskustva znamo: abortus postoji već hiljadama godina. Abortus se ne može iskoreniti. Ako ga zabrane, ova intervencija više neće moći da se uradi u sterilnim, higijenskim, bolničkim uslovima, niti će je izvoditi stručni lekari. Zabranom abortusa dovodimo u opasnost zdravlje, pa i život žena. Zabranom abortusa država se meša u nešto gde nikako ne bi smela da gura prste – u telo žene, teritoriju koja mora da ostane potpuno autonomna i o kojoj može i sme da odlučuje samo žena čije je to telo.

Sve je ovo dokaz da o abortusu moramo da pričamo, da ukazujemo na činjenice i da iznova čuvamo i branimo prava za koja smo se odavno izborile. Nažalost, prava nisu jedino što treba da branimo. Moramo da branimo i same sebe, te da dokazujemo da nismo mi krive što je građana Srbije sve manje i manje.

Zapratite nas na Viberu! Učestvujte u kreativnim razgovorima i prvi čitajte najinteresantnije vesti sa portala “Lepota i zdravlje” >>> http://www.viber.com/lepotaizdravlje