BOŽIĆ BATA ponovo među srpskom decom

by | januar 7, 2010

Božić Batu, koji je darovao dobru i grdio lošu decu, pre pola veka oterali su neki ljudi, dobra vila ga je sakrila i posle pola veka ponovo se vratio kod nas – ovako Božić Batu opisuju današnji mališani.

 

Bozic bataIako je patina zaborava pokrila sećanja na Božić Batu, deca ga, ipak, i danas očigledno prepoznaju. Istina, ona deca koja su ga čekala te posleratne godine odavno više nisu deca već bake i deke, ali tu su njihova unučad i praunučad. Za Božić Batu vreme ne postoji, postojao je oduvek i postojaće zauvek, pa za njega ne igraju ulogu generacije već deca.

 

Dr Vesna Marjanović, etnolog, iz Etnografskog muzeja u Beogradu, radeći doktorsku disertaciju o maskama, bila je u prilici da se pozabavi i Božić Batom koji je nekada stanovao u ovim našim krajevima.

 

– Deca su u iščekivanju darova koje im je sveti Nikola donosio, stavljala svoje čarape u prozore. Na našim prostorima, tokom vremena, grupa sa likom Nikole svedena je na jednog ili eventualno dva maskirana muškarca, uglavnom rođaka ili komšija koji su posećivali kuće do iza Drugog svetskog rata, a potom je ovaj običaj potpuno iščezao iz prakse. Ogrnut je krznenim kaputom ili opaklijom okrenutim naopako, nosi jedno zvono okačeno o vrat, oko struka vise praporci ili manja zvona i klepetuše, ispod opaklije je u čojanom odelu, ima tkanu torbu sa slatkišima kao darovima za decu i štap kojim s vremena na vreme zamahuje kada uđe u kuću.

 

NOSI SUVA ZLATA

Do tridesetih godina prošlog veka Božić Bata bio je neprikosnoven, a onda je polako padao u zaborav. U retkim mestima u Srbiji to se nije dogodilo i do danas su se sačuvale mnoge dečje pesmice posvećene Božić Bati.

 

„Božić, Božić Bata nosi suva zlata, od vrata do vrata. Na čija će vrata dat’ blagoslov zlata? Na naša će vrata prosut šaku zlata“.

 

Deca vole praznikeZABORAVLJENI I DETINCI

Pored Božić Bate još jedan lep običaj je gotovo zaboravljen. Uoči smene stare i nove kalendarske godine, obležavaju se tri pojedinačne nedelje pod imenima – Detinci, Materice i Oci (Očevi).

 

Kad su Detinci deca se simbolično vežu nekim kanapčićem oko ruke ili članka noge. U vreme Materica, vezuju se majke, a na praznik Očeva deca vezuju tate.

 

„Drešenje“ ili „odvezivanje“ podrazumeva da će „vezani „ dati poklone…

 

Sva tri običaja podrazumevaju porodičnu prisnost, mnogo golicanja, smeha, veselja, igre… Zato ovi praznici doprinose jačanju porodice i rastu poštovanja između mlađih i starijih članova.

 

Na glava nosi šubaru, a lice mu je nagaravljeno, neki put i narumenjeno, s bradom i brkovima od kučine ili vate. Iz ovog lika verovatno se kasnije razvila predstava o Božić Bati – objašnjava Vesna Marjanović.

 

Božić Bata se, kao što je poznato, nije vratio iz Drugog svetskog rata, iako su ga deca volela i rado čekala poklone koje im je taj čikica ostavljao u čistoj čarapi. Socijalističko društvo u nekadašnjoj jugoslovenskoj državi, u nameri da suzbije svetkovanje Božića kao religioznog praznika, mnoge sadržaje rituala prebacilo je na praznovanje Nove godine.

 

Tako je u drugoj polovini prošlog veka, kako tvrdi Vesna Marjanović, smišljeno prekidan prirodni usmeni, tradicijom ustaljeni obrazac prenošenja porodičnih i lokalnih rituala božićnih praznika. Ustaljeni obrasci dobijali su novu formu. I pored svega, čini se da je ritual darivanja dece opstao kao izraz univerzalne ljudske želje povezivanja praznovanja svake godine novog života.

 

Devedesetih godina prošlog veka, uvodi se ponovo javno spaljivanje Badnjaka i slavljenje Božića.

– Od tada se razmatra kako ponovo oživeti starog Božić Batu. Tako, na primer, pojedinci tragaju za „izvornim“ likom i tradicionalnim kostimom Božić Bate, koji bi više odgovarao nacionalnom entitetu Srba, to jest kako bi i takvim primerima uticali na svest o poreklu i srpsku decu povratili pravoslavlju – podseća Vesna Marjanović na „istorijski preokret“ u bliskoj prošlosti.

 

Izgleda, međutim, da je teško rekonstruisati Božić Batu jer ga od naših predaka gotovo niko ne pamti. Poznato je samo da dolazi u toku noći i ostavlja deci poklon, sitan i mali jer poklon treba da smesti u crvenu vunenu čarapu koja se te večeri okači iznad ognjišta ili peći. Nemirna i nevaljala deca dobiće samo komad uglja, a ona dobra – nešto slatko.

 

(Glas javnosti)

Tagovi: