Drugarice prokletnice – šta mi napriča tiiiiii!

by | mart 14, 2011

Ako hoćeš da se družiš sa ženama (mislim, stvarno družiš – odeven, miran, opuštenog reproduktivnog organa koji spava zimskim snom i ne ustaje mu se), moraš da budeš spreman da slušaš priče bez kraja koje ponekad nisu zanimljive. „Ali, zašto bih se onda družio sa ženama“, već čujem zbunjenog momka koji je ovaj časopis kupio greškom, „kad neću omastiti brk a zauzvrat dobijam priče koje niko drugi nije hteo da sluša?“

Pa, majku mu, možemo valjda i mi nešto nekad nesebično da uradimo za žene? Čisto kao vraćanje duga svim onim ženama koje su nama učinile nešto, a nisu morale. Saslušaj je, ionako ništa bolje nemaš da radiš i ne pravi se da imaš. Uostalom, rekao sam da ponekad nisu zanimljive. Uglavnom jesu!

Ja se dosta družim sa ženama i mogu vam reći da sam od njih svašta naučio i pri tom se odlično zabavio. Da, sa odećom i na sebi i na njoj! Sa sve mojim rukama u (mojim) džepovima ili na nožu i viljušci. Žene su odlično društvo za klopanje. One koje vole da jedu prosto su predivne za gledanje dok uživaju u hrani, a ove što mrljaju po tanjiru su fenomenalan izvor repete. Uvek si na dobitku.

Super je što družeći se sa ženama naučiš mnogo toga o dve najvažnije stvari u životu: 1. Drugim ženama – onim sa kojima nećeš biti odeven i sa rukama u džepovima i 2. Muškarcima – ostalim ljudima na svetu. Uopšteno govoreći – konkurenciji. Problem sa odabirom teme za razgovor je taj što žene uglavnom žele da pričaju o muškarcima. Tu razgovor može da ode u dva različita pravca od kojih je jedan zanimljiv, a drugi dosadan kao kratko ćebe. Nadaj se samo da nije sveže iznervirana nekim tipom, jer onda dobijaš pakao varijantu i nije isključeno da ćeš do kraja i ti biti za nešto kriv.

Zanimljivo je da ti ona priča o nečemu konkretnom. Npr. njenim avanturističkim podvizima kakve bi inače slušao od drugara, samo što je ovo sto puta bolje. Ako imaš sreće da poznaješ neku ženu koja te smatra skoro drugaricom, naslušaćeš se priča od kojih ćeš pocrveneti, a tvoj najsočniji razgovor sa ekipom za šankom izgledaće ti kao romantična komedija od koje se beži na sledeći kanal. Dobićeš više (prljavih) detalja nego što si ikad želeo da znaš. Dobro pazi šta pitaš, jer neke stvari kad jednom saznaš, više nikada ne možeš da… odsaznaš. One primete sve i one ne umeju da prećute. Ovo prevazilazi granice muško-ženskog odnosa i normalne percepcije. Od žene ćeš dobiti podatke sa kojima normalan muški mozak prosto ne zna šta da radi. Nakon samo jedne teleće čorbe praćene ćuretinom sa mlincima i palačinkama bio sam brifovan o neverovatnim osobinama i delanjima ljudi koje srećem skoro svaki dan.

Sanja iz kurirske dostave postala mi je Sanja Sedam Abortusa. Milanu i Zorana, koje nisam uopšte mogao da stavim u istu rečenicu sad zamišljam isključivo kao deo veće grupe koja orgija svake druge subote u vikendici u Čortanovcima. Grizem se za obraze da ne puknem od smeha svaki put kad sretnem Radeta koji je, kako sam podrobno obavešten, pustio uraganski vetar dok je postizao seksualni vrhunac. Najteže mi pada što do poslednjeg detalja znam sve o kratkom, ali debelom penisu i hvale vrednoj ljubavnoj tehnici jednog finog, oženjenog gospodina kod kojeg moram da nastavim da idem na lekarske preglede. A verujem! Znam koliko se čovek trudi oko mene kao pacijenta pa sam siguran da i u drugim sferama daje sve od sebe.

Sa druge strane, profitirao sam. Kad čuješ gomilu stvari o drugim ljudima, nekako ti bude jasnije kako i sam stojiš. Nešto je prosto terapeutski dobro da čuješ i saznaš. Kako da ti ne bude drago da znaš da onaj što od tebe ima i bolji auto i stan i stostruko deblji novčanik, u postelji beloj nema pojma gde se šta stavlja i kako se uključuje da funkcioniše? Odakle da skupiš hrabrost da svašta predložiš tamo nekoj ako pre toga nisi, iz dobro obaveštenih izvora, čuo da sirotica jedva čeka nekog iole ispravnog i upućenog u materiju? Žene ovakve stvari pričaju zato što ih to zabavlja, a muškarac može sasvim solidan obaveštajni dosije da ponese kući i vidi šta mu je i kako dalje činiti.

Doktore, je l’ možemo da odložimo za sledeću nedelju? Ne stižem od posla… A, znate kako je… Dan je uvek kratak… Ali debeo!

Foto: Arhiva Color Press grupe

Tagovi: