Stevan Filipović: Digitalna generacija ne zna šta su pažnja i strpljenje

by | januar 30, 2014

Piše: Brankica Treskavica

Stevan-Filipovic-Grossmann-2011

„Grupa gimnazijalaca, sticajem okolnosti, ostaje zaključana u školi, gde provodi noć. Lišeni su mobilnih telefona i interneta, pa osobe pored sebe prvi put posmatraju drugim očima“ – ovo je samo nagoveštaj svega što će se dešavati u filmu „Pored mene“, reditelja Stevana Filipovića.

Baš kao što je to činio u „Šejtanovom ratniku“ i „Šišanju“, Stevan se i sada bavi mladima koji sazrevaju u ovoj zemlji, uz nas ovakve. Snimanje je završeno pre nekoliko dana, a posle današnje pres konferencije, mladi reditelj je na naše pitanje koliko dugo već ima ideju za ovaj film, odgovorio:

Odavno me zanimaju teme koje sam u njemu obradio – obrazovanje, odnos starijih i mlađih generacija, komunikacija sa digitalnom generacijom… Kad sam počeo da radim kao asistent na Akademiji umetnosti, zajedno sa Mirjanom Karanović, te moje zamisli su prerasle u vrlo jasnu želju da napravim film koji bi se time bavio.

A002_C007_1117Y2

fotkanje za fejs fotograf Tamara  Antonovic fotograf Tamara  Antonovic

A002_C002_1117KL

Mislite li da je generaciji koja ima deset godina više od vas, teško da komunicira sa današnjim srednjoškolcima?

Ja sam prelazna generacija, pa nisam „ni tamo, ni ’vamo“, ali starijima nije lako, jer je u pitanju sasvim drugi jezik i bitno drugačija percepcija komunikacije. Mnogim mojim studentima su čak i mejlovi prevaziđeni, pa pitaju – što mi poruku niste ostavili na Fejsbuku? SMS sve više gubi korak sa aplikacijama, koje su komunikaciju prenele na internet. Komunicira se neuporedivo brže i lakše, a sama informacija je dostupnija. U tom svetu je strpljenje kategorija koja postaje arhaična. Klinci iz digitalne generacije ga imaju jako malo, baš kao što je njihova pažnja kratkotrajna.

Profesori u srednjim školama se žale da je upravo to njihov najveći problem. Kako vi, na Akademiji, rešavate tu situaciju?

Na Akademiji nemamo baš toliko problema, jer je malo studenata, pa možemo da intenzivno radimo sa svakim od njih. No, i tu je vrlo bitno u kojoj meri poznajete jezik kojim oni komuniciraju. Ukoliko umete da im istu stvar kažete na njima blizak način, onda sve to može da dobro funkcioniše.

Intervju sa Stevanom Filipovićem možete pročitati u martovskom broju „Lepote i zdravlja“ (na kioscima od 20. februara)!

Tagovi: