Food blog – šta je to?

by | jun 27, 2014

majababic-250-cb-profilO prednostima food bloga u odnosu na štampani kuvar razgovarali smo s blogerkom Maja Babić, Cooks and Bakes

Kada ste počeli da radite blog i s kakvom idejom?

Pisanje bloga počela sam 2008. godine, s idejom da imam svoje parče interneta. Svoj mali gastronomski dnevnik koji bi mi ujedno bio i uvek dostupna onlajn sveska sa receptima. Uvek sam volela da pišem, još kao devojčica večito sam vukla neke dnevnike sa sobom, i uopšte, uvek sam bila osoba koja se bolje izražavala kroz pisanje nego razgovor.

Interesovanje za kuvanje načinilo je moj novi net-dnevnik tematskim. Ali tek je publika, koja je polako počela da dolazi, a onda i da se vraća, udahnula život celoj priči. Zamislite samo koliko ste puta, čitajući recept iz časopisa ili štampanog kuvara, imali nedoumicu ili nejasnoću, niste mogli da pitate za pojašnjenje, i odlazili dalje. U stvari, uglavnom niste ni imali osećaj da iza svega stoji osoba, recepti su obično pisani potpuno bezlično, kao suvi nizovi tehničkih informacija, bez ikakvog pečata, i kao takvi prepisivani dalje.

Nije to ništa loše, recepti u suštini to i jesu – nizovi instrukcija, ali nemerljivo je zanimljivije ako iza njih stoji neko stvaran i dostupan. Neko koga možete pitati za tu nedoumicu koju imate. Ili javiti svoju sugestiju. Ili se samo pohvaliti da vam je kolač uspeo. Ili koga ćete okriviti ako nije uspeo. Da, da!

Sada lepo možete usmereno da se naljutite, pošto imate na koga! Ranije biste, pošto je, priznaćete, teško ljutiti se na papir, verovatno kaznili dete ili se posvađali sa mužem a da nisu nešto stvarno zgrešili. 🙂 Tako je nekako nastao i rastao Cooks and Bakes. Danas je mesto na koje se dolazi po proveren recept i pouzdane mere. Iskreni i najčešće veoma pozitivni utisci koji stižu od čitalaca velika su inspiracija, a ponekad i preko potrebna potvrda da sve to moje, naizgled gubljenje vremena, ipak ima smisla…

maja za portal

Da bi blog dobro izgledao treba puno truda. Da li se nekad „umorite“ od slikanja hrane, pisanja recepata, konverzacije…

Priprema jednog blog posta čitava je mala produkcija, ume da potraje i po nekoliko dana, čak i kad je sav materijal spreman. Naravno, stvar je ličnog izbora i mogućnosti nekog food blogera koliko će vremena i truda uložiti. Ja sam po prirodi detaljista, i takva sam i kad pripremam recepte.

Nekada umem i da preteram, naročito kad fotografišem ceo postupak pripreme nekog jela, pa kad vidim da u aparatu imam, recimo, 150 fotografija pripreme, i još 100 fotografija gotovog jela, koje čekaju da ih pregledam, napravim uži izbor, obradim, uklopim u tekst, a usput rasklonim krš po stanu koji sam napravila izvlačenjem krpica, tanjira, čaša i escajga, tražeći dobitnu kombinaciju za fotografiju, nekad mi stvarno dođe da lupim sama sebi packu što pravim toliki posao oko jednog običnog recepta. S druge strane, sve je to jedna velika strast, pa ni umor nije neprijatelj! Ne bih menjala jedan takav kreativni umor ni za dva poštena lenčarenja. 🙂

Koja vrsta jela je vama najdraža – za pripremanje, a koju najviše volite da jedete?

Najdraža vrsta jela za pripremu mi je ona koja mi uspe iz prve, a najviše volim da jedem ono što muž spremi, jer onda ne moram da čekam na slikanje da bih počela sa jelom. 😉

Gde pronalazite recepte koje probate?

U principu, naklonjena sam domaćoj kuhinji i ukusima bliskim nepcu koje je odraslo i živi na Balkanu, pa osnovu za recepte uglavnom nalazim po sveščicama i musavim papirićima iz porodičnih izvora, ali i u XVelikom narodnom kuvaruX, i naravno – na internetu.

Ko su vaši omiljeni poznati kuvari?

Nije bio (samo) kuvar, ali je bio poznat – Voki Kostić. Njegova knjiga, gastronomska trilogija Kako sam pojeo sebe, to je knjiga sa pečatom! A mogla bi poslužiti i kao udžbenik za food blogovanje, ako mene pitate.

Recepte za Majina ukusna i zdrava jela pronađite u julskom izdanju „Lepote i zdravlja“.

Tagovi: