Sve što treba da znate o aspartamu

by | april 17, 2013

Aspartam je dostupan već više od trideset godina, a njegova upotreba dozvoljena je u više od sto zemalja širom sveta. Zahvaljujući temeljnim studijama na ljudima i životinjama, aspartam je jedan od najdetaljnije ispitanih prehrambenih aditiva u istoriji. Sve te studije dokazuju da je konzumacija aspartama sigurna za ljude.

Šta je aspartam i zbog čega se koristi?
Aspartam je niskokalorični zaslađivač. Sadrži 4 kalorije po gramu, međutim, kako je oko dvesta puta slađi od šećera, za zaslađivanje hrane potrebno je vrlo malo aspartama. Zbog toga aspartam praktično ne dodaje nikakve kalorije hrani, dobro oponaša ukus šećera, pojačava citrusne i arome drugog voća i ne doprinosi razvoju bolesti zuba. Nakon konzumiranja, aspartam se u crevima razgrađuje na tri sastavna dela: dve aminokiseline – asparaginsku kiselinu i fenilalanin – i metanol, a oni se nakon toga apsorbuju u krv. Telo koristi te sastavne delove na isti način kao kada dolaze, i to u mnogo većoj količini, iz uobičajene hrane i napitaka.

U kojim se proizvodima koristi aspartam?
Upotreba aspartama kao zaslađivača odobrena je za čitav niz prehrambenih proizvoda. Aspartam se koristi kao zaslađivač za oko 6000 prehrambenih proizvoda i napitaka, uključujući gazirana bezalkoholna pića, dezerte, slatkiše, žvakaće gume, jogurte i stone zaslađivače. Prehrambeni proizvodi i pića sa aspartamom mogu se prepoznati uz pomoć liste sastojaka na etiketi proizvoda. Kao i svim prehrambenim aditivima koji su odobreni za upotrebu u Evropskoj uniji, aspartamu je dodeljen „E-broj“.

Kako da znate da li neki proizvod sadrži aspartam?
Prisustvo aditiva u prehrambenom proizvodu označeno je njegovim imenom (tj. „aspartam“) ili brojem (E-951). Proizvodi koji sadrže aspartam takođe bi trebalo da budu označeni kao izvor fenilalanina. Ta oznaka služi kao pomoć ljudima koji pate od retko nasledivog, genetskog probavnog poremećaja poznatog kao fenilketonurija.

Koja se količina aspartama može sigurno konzumirati? Što je prihvatljivi dnevni unos?
Prihvatljivi dnevni unos (engl. GDA) aspartama u Evropskoj uniji iznosi 40 miligrama po kilogramu telesne težine. GDA predstavlja dozvoljenu količinu dnevnog unosa aspartama u ishrani tokom celog života koja neće uzrokovati nikakve zdravstvene probleme. Za odraslu osobu tešku 70 kg, GDA za aspartam ima ekvivalent slatkoće veći nego pola kilograma šećera. Konzumacija aspartama merena je u mnogim zemljama i pokazalo se kako je mnogo manja od prihvatljivog dnevnog unosa, čak i kod ljudi koji su na dijeti s ciljem mršavljenja, kod osoba sa dijabetesom i dece. Podaci o unosu niskokaloričnih zaslađivača prikupljeni u nizu evropskih zemalja u sklopu nedavne EFSA-ine procene, ukazuju da je unos aspartama bio manji od četvrtine GDA-ja, čak i kod ljudi koji ga često konzumiraju.

Kompletan naučni korpus podataka o aspartamu pregledali su nadležni organi širom sveta, uključujući američku Agenciju za hranu i lekove (FDA) i Zajedničku stručnu komisiju za prehrambene aditive (JECFA), Organizaciju za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija i Svetske zdravstvene organizacije. Sigurnost aspartama potvrđena je svaki put.
Pitanja o sigurnosti aspartama javljaju se od kada je odobren, a rasprava se ne vodi samo o sigurnosti samog aspartama, nego i o sigurnosti proizvoda njegove razgradnje (asparaginska kiselina, fenilalanin, metanol). Sproveden je nadzor nakon stavljanja na tržište, kao i brojne dodatne studije na ljudima i životinjama. Svaki put je potvrđeno da je aspartam siguran i da nema štetnih uticaja po zdravlje.

Aspartam su prvo odobrile pojedinačne države članice 1980-ih. Evropski zakoni koji su uskladili upotrebu niskokaloričnih zaslađivača u prehrambenim proizvodima doneseni su 1994. nakon što je Naučni odbor za hranu (SCF) Evropske komisije obavio detaljne procene sigurnosti.

Nadležni organi za sigurnost redovno pregledaju nove studije i uvek ponovo potvrđuju da je aspartam siguran. Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) potvrdila je da je aspartam siguran u nekoliko navrata, i to 2006, 2009, 2010. i 2011.

Tagovi: