Sajberuvce: Kako detetu stvoriti samopouzdanje?

by | februar 14, 2017

Uhvatili ste zlatnu ribicu i možete da birate, čega želite da imate više: pameti, lepote, para ili veće samopouzdanje? A Vaše dete, da li biste i za njega isto poželeli?

Foto: Pixabay

Sampouzdanje je jedna od dominantnih osobina neophodnih za postizanje uspeha u životu. Sve je ok, i trud i rad i upornost i talenat, ali ako nema samopouzdanja, ode mast u propast. Bez samopouzdanja, život jednostavno nema taj kvalitet.

Samopouzdanje je naše mišljenje o sebi, ono najiskrenije, podsvesno. Neki se (blago njima!) rode samopouzdani. Drugi, grade samopouzdanje tokom života (bravo za vredne!). Kakogod, naše samopouzdanje zavisi kako od onoga što mislimo o sebi tako i od toga šta drugi misle o nama – o tome kako izgledamo, u šta verujemo, šta osećamo i kako se u vezi sa svim tim ponašamo.

Deca oštećenog sluha su drugačija i po svom fizičkom izgledu (nose aparat ili kohlearni implant) i po komunikacijskim sposobnostima koje su, zbog oštećenja sluha i još uvek ograničenih mogućnosti slušnih pomagala, često na slabije razvijenom nivou od nivoa vršnjaka. Ovo ih, kao i svu drugu decu koje su očigledno različita od većine, čini podložnijim riziku od nižeg samopouzdanja zbog čega je važno da mi kao roditelji povedemo posebno računa o ovoj temi.

U ovom tekstu bavićemo se znacima jakog samopouzdanja, kao i osnovnim signalima niskog samopouzdanja, kao i kako na njih odreagovati. Osnovne ideje o opštem pristupu samopouzdanju dece preuzeli smo iz odličnog članka Julie Hanks, psihoterapeutkinje, i prilagodili ih specifičnim situacijama dece koja nose kohlearne implante i slušne aparate.

Samopouzdana deca se osećaju SPOSOBNIM

Biti sposoban ili reč koja bolje opisuje tu sposobnost jeste biti kompetentan, znači da dete ume da se na pravi način suoči sa izazovima koje život donosi a koji su odgovarajući za uzrast deteta. Već ovde se od dece koja ne čuju dobro zahteva više, viši nivo poznavanja ove veštine jer je izazov sa kojim se suočavaju već drugačiji i veći u odnosu na nivo izazova prosečnog vršnjaka. Za decu najvažnije je razvijanje osnovnih društvenih veština kao što je uklapanje sa drugom decom i samostalno rešavanje nesuglasica. Druga vrsta sposobnosti tj. kompetenci koje su važne pri razvoju samopouzdanja deteta jeste razvoj i savladavanje sposobnosti kao što su čitanje ili bacanje/šutiranje lopte. Za adolescente, kompetentnost znači posedovanje društvenih veština na nivou potrebnom za plivanje kroz kompleksne situacije prvih ljubavi, sastanaka i zabavljanja, kao i razvijanje radnih navika sada već neophodnih za postizanje uspeha u školi.

Samopouzdana deca su SAMOUVERENA

Samopouzdanje je vera u sebe, svoje sposobnosti, i svoje iskustvo. Samouvereno dete se oseća uvereno da je ono vredno i sposobno. Biti samouveren istovremeno znači i biti ootvorenost za nova iskustva, kao i da dete ume i može da rizikuje da ispadne smešano. Ovu sposobnost ima dete koje se ne plaši neuspeha, ili bar ume da na pravi način prevaziđe strah koji oseća pri suočavanju sa promenama i novim situacijama. Na primer, samouvereno dete će probati nove aktivnosti – skijanje, klizanje, novi sport ili novu igricu, iako tako nešto nije radilo ranije. Njegova vera u sebe i svoje sposobnosti dozvolila mu je da proba nešto novo bez straha od neuspeha.

Samopouzdana deca umeju da se POVEŽU

Povezivanje je osnova društvenosti i predstavlja sposobnost deteta da oseti bliskost sa članovima svoje porodice i sa prijateljima. Povezivanje se zasniva na umeću i osećaju davanja i primanja pažnje, deljenju misli i emocija, kao i na sposobnosti da se traži uteha i pomoć u nevolji. Povezivanje znači da je dete sposobno da oseti i izrazi empatiju u odnosu sa drugima. Pravilno primećivanje i prepoznavanje osećanja drugih je jedan od najvećih izazova dece oštećenog sluha. Zato je važno od najranijih dana sa njima raditi na tome. Sva deca imaju potrebu za iskrenim emotivnim povezivanjem. Sva deca imaju potrebu da otvoreno komuniciraju tako što će otvoreno izraziti pozitivna osećanja i reakcije kada su hvaljeni za svoja izuzetna dostignuća, ali i ono što ih muči: „Neću da se bavim ovim sportom.“, „Tata, rastužuje me kada vičeš na mene“.

Ostatak teksta pročitajte OVDE.

Tagovi: