Sve o emocijama (1. deo)

by | april 2, 2012

Preosetljivost – reakcija neizgrađenog i krhkog ega. Ključ nesigurnosti u porodici. Sujetne, egocentrične i uvredljive osobe najčešće nesigurne, ali i odbačene i neprihvatljive za zdravo okruženje.

Čovek nije samo racionalno biće, jer su naši postupci često izazvani i osećanjima (emocijama). Hteli mi to ili ne, ali emocije su sastavni deo čovekovog postojanja. Kako se razvijaju emocije (od radosti do tuge, od brige do nade, od strepnje do ponosa, od ljubavi do mržnje…) mnogi psiholozi su pokušali da daju odgovore. Pokušaćemo da odgovorimo na pitanje da li emocije mogu da se definišu univerzalnom definicijom.

U najširem psihološkom smislu termin „emocija“ odnosi se na uzbuđeno stanje organizma, koje se manifestuje na tri različita načina: emocionalnim doživljajem (npr. osoba oseća bes), emocionalnim ponašanjem (npr. osoba grdi i napada svoga mučitelja) i fiziološkim promenama u telu (npr. krv jurne u lice, srce udara brže, itd.).
Svi emocionalni doživljaji imaju četiri glavne dimenzije: intenzitet osećanja (snaga), nivo tenzije (impuls ka aktivnosti), hedonistički ton (stepen prijatnosti odnosno neprijatnosti) i stepen složenosti osećanja (sklop različitih osećanja).

Ranjivi egocentrici

Najistaknutija komponenta svih emocija je stanje u kome se nalazi naše telo: osećamo napetost, suvoću grla, kucanje srca, nesvesticu, slabost udova… Osećamo da naše telo reaguje bez voljne kontrole: plačemo, smejemo se, drhtimo, iznenađeni smo… Specifičnom karakteru emocionalnih doživljaja doprinose, dakle, instinktivne reakcije. Emocija straha je prirodno povezana sa bežanjem, gnev sa napadanjem, materinska osećanja sa zaštićivanjem. Oni prirodno idu zajedno kao delovi jedinstvenog ponašanja.
Ako se kod neke osobe javlja preosetljivost kao način ispoljavanja emocija i kao stil reagovanja na životne situacije, to može da bude izraz naslednih osobina nervnog sistema ili način i stil reagovanja naučen u porodici. Isto tako, može predstavljati i deo specifične strukture ličnosti, koju možemo definisati kao hipersenzibilnu.

U svakom slučaju, preosetlljivost osobu stavlja u nepovoljnu poziciju pošto prejako, predugo ili neadekvatno emotivno reaguje na neki nadražaj iz spoljašnje sredine.
Preosetlivost ne mora nužno da bude povezana sa uvredljivošću, a ako jeste onda je ona izraz neizgrađenog i krhkog ega („ja“) u odnosu na druge ljude i okolnosti. Primera radi, karakteristično je za adolescente i mlade ljude u pubertetu da su preosetljivi i lako se uvrede, jer kod njih još nisu izgrađene ego – strukture i ne postoje čvrste granice između doživljaja sebe i okruženja, pa zato mnogi uticaji spolja mogu nekontrolisano „ući“ u unutrašnji psihološki prostor adolescenta i izazvati previše burnu emocionalnu reakciju.Međutim, ako se odarasla osoba ponaša preosetljivo, ona sve događaje i druge ljude i njihovo ponašanje doživljava isuviše emotivno i ne uspeva da odvoji emocionalni doživljaj od racionalnog. Pretpostavka je da se tu radi o bazičnoj nesigurnosti ličnosti u sebe (nedostatak samopouzdanja i samouvernosti).

S obzirom da je izgradnja sigurnosti u sebe i samopouzdanja proces, koji se gradi tokom vremena, moguće je i da se preosetljivost prevaziđe tokom vremena i preinači u normalnu osetljivost, koja neće remetititi funkcionisanje ličnosti. Bazična nesigurnost je psihoanalitički termin (S.Frojd), koja nastaje usled nepružanja dovoljno prave ljubavi i zaštite detetu u prvih nekoliko godina života. Osoba kasnije ima problema u sazrevanju i adaptaciji, a hipersenzibilnost može biti jedan od njenih načina (mehanizama) odbrane.

U sutrašnjem nastavku teksta pročitajte o tome kako preosetljivost utiče na osobe.

Autor: Aida Zonjić, psiholog
Dom zdravlja „Dr Ristić“

Tagovi: