Duda Alapača: Nisam ti ja draga

by | februar 21, 2018

Ima tu kod nas u kraju jedna radnjica, jedva dva sa dva, ne moš’ da se mimoiđeš s nekim unutra al’ opet – znači mi – kad zafali hleb, mleko, jaja – ne moram da idem skroz do okretnice, nego tu lepo sve pazarim. A i jedna Nena radi, fina devojka, mlada , prijatna, uvek se lepo javi, progovorimo koju, tačno se vidi – vaspitano čeljade.

Piše: Duda Alapača

Uđem pre neki dan – vidim, nema Nene. Neka druga za kasom, ne poznjem je. Ništa, uzmem ja šta mi treba pa na kasu. Dobardan ja njoj, dobardan i ona meni. Kako ste, upitam, eto – reda radi. A kad ona stade da melje “a, kako ću biti, po ceo dan u ovom ćumezu, plata mala, narod samo gleda šta da smota, kad dođe popis, odbiju mi od plate, k’o da sam ja u svoj džep stavila…“. Au, mislim se, kud i upitah…?! “Imaš li sitno dvadeset, draga…?“ – upita me. Meni se na ono “draga“ momentalno naježi svaka dlaka. Nemam, kažem. “Draga, moram da ti ostanem dužna onda dva dinara“- reče. Nema veze, odmahnuh rukom pa preko vrata. Fala, draga, dobaci ona za mnom.

Pih, što ne volim kad me tako neko kog ne poznajem zove “draga“…!? Kako ću ja njoj biti draga – prvi put me vidi..?! Ne zna ni ko sam, ni šta sam, ni gde živim, ni ime mi ne zna, ništa – a već me “draga“. Brate, baš mi to nešto – usiljeno. I ne stoji nam. Nismo mi London pa da nam se “draga“ primi. A i darling je nešto drugo. Ajd’ da se znamo, pa tu smo negde istih godina, pa i nekako… Al’ meni kad ko kaže “draga“, uvek mi nešto fali, nedorečeno. Draga – šta…? Nije to kao kad mi mama ili Gaga nešto pričaju, pa kažu “…draga Dudo…“ ili, “draga moja, čekaj da čuješ…“ Može ona bakica na pijaci da mi kaže “ćero, sine, dete“ i to mi je skroz ok, pa i ako se ne znamo, može joj se, starija je. Al’ ovo – nedoraslo, mlado, još malo pa majka mogu da joj budem, a ona brže bolje – na TI, pa još i DRAGA. Bogati, k’o da smo ovce zajedno čuvale, šta li..? A šta bi ti, upita Vlada. Da ti je rekla “gospođo“, još bi se i uvredila. Ne mora “gospođo“, ti dobro znaš da ja nisam od te fele – ali, jedno “komšinice“ bi bilo sasvim na mestu.

I, znaš šta, sto godina da živim, ne mogu se navići na to “draga“. I ljubavi, dušo, anđele, mila – i to mi je isto skroz bezveze. Bljak, ljiga..! To, kad mi neko kog ne poznajem kaže “ljubavi“, pa to mi je isto k’o da smo istom četkicom zube oprali, a ni rod ni pomozbog. Imam ja ko će da me zove “ljubavi“, pa jel’ tako…? I te što te tako oslove sa “draga“, po pravilu nisu baš neke slatkice nego sve go baksuz do baksuza. Pa ne moš’ sve ljude voleti i ne mogu ti baš svi biti dragi!

Pročitajte i…Duda Alapača: Samo kažem

Ti imaš problem s bliskošću, reče Vlada. Čuj – problem s bliskošću?! Vlado, nemam ja ništa protiv bliskosti, bliska sam s tobom, s mamom, s Gagom, s detetom rođenim. Ja imam problem s prebliskošću. U roku od pet minuta, triput me je “dragala“. Unela mi se u facu, samo što mi ne uze onaj novčanik da proveri da možda ipak imam dvadeset sitno. Ne mogu ja to tako… Ne volim kad mi se ljudi previše unose u lice, ne grlim se sa nepoznatima, ne dam da mi zalaze u moj lični prostor, kad mi na fejsbuk stigne poruka od nepoznate osobe koja počinje sa “hej, draga“, znam da neće da valja – il’ će da me učlani u neki multilevel il prodaje nešto – treće nema. Takva sam, šta ću… Vlado, ti me bar poznaješ, meni treba vremena da pređem na TI a kamoli da nekome kažem “draga“. Pa koliko tebe znam a nikad ti nisam rekla “dragi“.

Priznaj da bi ti bilo čudno da ti sad kažem “dragi, jesi li gladan… dragi, što se ne ispružiš…boli me glava, dragi…“ Mislim, tolike godine se znam s Gagom, teško da imam dražu prijateljicu od nje, pa joj opet nikad nisam rekla “draga“. Pa kako je onda zoveš…? Otkud znam… Brate…? – rekoh i uzeh jaknu. Gde ćeš u ova doba, upita Vlada. Da kupim kafu, nećemo imati ujutro. U dragstor? Ma kakvi, dragi, idem na okretnicu.

Pročitajte i…Duda Alapača: Najbolje godine, ali za šta?

Zapratite nas na društvenim mrežama FacebookInstagramYoutube i pridružite nam se na Viber public chatu

Tagovi:

top