Da li nam prošlost kroji život?

by | avgust 4, 2015
Lidija Ćulibrk, urednica magazina "Lepota&Zdravlje", specijalista zdravstvene psihologije

Lidija Ćulibrk, urednica magazina „Lepota&Zdravlje“, specijalista zdravstvene psihologije

U pismima čitateljki namenjenim rubrici „Intimni kutak“ u L&Z magazinu, jedna stvar je zajednička: kada tražite rešenje za svoj problem, najčešće veliki deo energije posvetite analiziranju a često i okrivljivanju prošlosti. Isto se dešava i kada ćaskamo sa drugaricom bilo na temu posla ili ljubavnih problema. “Još tada sam trebala znati…”, “Da on tada nije…”, “Da sam na vreme reagovala…”. [inlinetweet prefix=““ tweeter=““ suffix=““]Istina jeste da prošlost u velikoj meri može uticati na naš život, a da li ćemo dozvoliti da se to desi zavisi samo od nas.[/inlinetweet]

Prošlost sa velikim P je postavio čuveni psihoanalitičar Frojd za koga važi anegdota da je prijatelja koji je tražio savet za problem sa svojim detetom upitao: “Koliko ima godina?”, “Šest”, odgovorio je ovaj, “Kasno je”, rekao je Frojd. U međuvremenu, moderni teraputi smatraju da nam višegodišnje “kopanje” po prošlosti i pokušaji da se shvati šta se desilo i šta je izazvalo problem, nisu od velike pomoći. Ključno pitanje jeste: “Šta možemo učiniti sada”.

Živimo u društvu koje snažno podstiče takozvani fenomen naučene bespomoćnosti. Loši roditelj ignorišu ili kažnjavaju dete ma šta ono pokušao da uradi. Dete se trudi ali ni jedan oblik ponašanja ne donosi dobar rezultat. Tako se razvija naučena bespomoćnost.

Nestimulativna društva obavljaju isti ovaj proces sa odraslima, a na nama je da ne dozvolimo da sve ono što nam društvo servira, a u našoj prošlosti je u poslednjih 20 godina bilo mnogo toga, utiče na naš život i da ne prihvatimo da prošlost sa velikim P definitivno odredi naše živote. Možete reći, ali nema posla, mladi nemaju mogućnosti da dođu do stambenog rešenja, ljudi srednjih godina gube smisao života, stari nemaju sredstava da se leče… Velikim delom ovo je tačno, ali ako se sa svim ovim suočavate umesto naučenom bespomoćnošću – naučenim optimizmom, vaše šanse da se suočite sa ovakvom realnošću su veće. Dakle, kao što je naučena bespomoćnost i pesimizam tako može da se nauči i optimizam. Kada vam problem izgleda nerešiv mislite na sledeći način:
1. Imam problem u ovoj situaciji. Ne znači da ću imati u svakoj drugoj.
2. Setite se trenutaka iz prošlosti kada ste imali problem pa ste ga rešili iako je delovao nerešivo.
3. Mislite o problemu kao o nečemu što je trenutno i privremeno i ne mora da traje ceo život.
4. Razmišljajte o tome ko vam može pomoći, koga možete pitati za savet, koju knjigu na temu svog problema možete pročitati.
5. Saznajte kako su svoje probleme rešavali veliki ljudi, ljudi kojima se divite.

Možda ni sve ovo neće biti dovoljno, možda ćete morati da uložite još više truda i napora, ali ako to činite u sadašnjosti umesto da za sve krivite prošlost na koju ne možete uticati, šanse da promenite budućnost su svakako veće. Srećno!

Tagovi: