Na terapiji: Da li stvarno ne možemo ništa?

by | septembar 26, 2016
HI_MIC_0428-5152mala

Lidija Ćulibrk, urednica magazina „Lepota&Zdravlje“, specijalista zdravstvene psihologije

Dr Paul Brand je kao dete misionara proveo mladost u Indiji gde je viđao mnoštvo invalida i ljudi oštećenih okstremiteta. Da bi otkrio zašto do toga dolazi postao je specijalista za lepru. U svom delu: Bol, pokon koji niko ne želi, on opisuje gubitak osećaja za bol kod leproznih bolesnika usled čega se oni i kada im je telo najranjavije nesmetano kreću i neprekidno se samopovređuju jer ne osećaju bol. Oni mogu golim šakama da prihvate vreo lonac ili da mirno spavaju iako im glodari grizu noge. Dr Paul opisuje nonšalatnost pokreta tih jadnih ljudi koji deluju da su jači od bola a zapravo ga ne osećaju.

Dakle, bol je ono što nas opominje da ne postanemo životni invalidi. Ne samo fizički bol, na primer u leđima, koji nam skreće pažnju da smo neaktivni i opterećumo kičmu ili bol u mišićima i tetivama koji nas opominje da smo se pak preforsila na fitnesu. Isto tako nešto nam govore i i nezdrave, bolne emocije. Pri tom, uopšte ne znači da treba da budemo osetljivi i na najmanju nelagonost i da zbog nje budemo spremni da odustanemo od svega. Važno je samo da naučimo da slušamo svoje telo i da znamo kad nam ono govori nešto što je od presudnog značaja za naš život. A to je teško i u tome nismo vešti. U opštoj euforiji neslušanja, prestali smo da slušamo i sebe. I mnogi će reći, videla bih te kako bi slušala sebe da ceo dan provedeš za kasom u hipermarketu ili u noćnoj službi Hitne pomoći.

Slažem se, imam posao koji volim i nije mi težak ali šta god da radimo i na kojoj god tački se u životu nalazili, ne smemo prekinuti vezu sa sobom. Pa, čak ni kad nam se čini da povodom bola koji osećamo ne možemo preduzeti ništa. Ne možemo uzeti ni dan bolovanja, niti se nadati odmoru, boljem poslu, fizioterpiji kod privatnika, časovima joge, večernjoj masaži.

U psihologiji postoji tehnika opuštanja koja se zove diferencijalna relaksacija. Klijent se uči kako da se opušta dok je usred radnog dana, u pokretu, u gužvi, i zaista pod stresom. Lako je opustiti se u udobnoj fotelji! Tako klijnt uspeva da nauči da iako angažuje odnosno napinje deo tela za određenu aktivnost npr. rad na kompjuteru, istovremeno uči da opusti deo tela koji nije angažovan. Znamo da često umemo da budemo u grču i celo telo nam je napeto iako koristimo za rad samo manji broj mišićnih grupa. Dakle, ono što nam može mnogo pomoći, osobito ako reagujemo na vreme smo mi sami, naše telo. I tehnike koje možemo naučiti i praktikovati: opuštanje, meditacija, vizuelizacija i sl. One ne koštaju čitavo bogatstvo ali traže da imamo jasnu svest o tome da smo mi osoba koja može sebi najviše pomoći i da je naša upornost i disciplina rešenje mnogih problema. I mi možemo svoj život da kreiramo na način da svaki trenutak bude isceliteljski i svaki trenutak prevencija.

Ostale kolumne iz serijala NA TERAPIJI pročitajte OVDE.


Zapratite nas na Viberu! Učestvujte u kreativnim razgovorima i prvi čitajte najinteresantnije vesti sa portala “Lepota i zdravlje” >>> http://www.viber.com/lepotaizdravlje

 

Tagovi: