Norin dnevnik: Kako se udati za princa na belom konju?

by | oktobar 24, 2017

Ljubi: onog koji pred tobom drhti, kaže pesnik. Ali, to nije naše vreme. Drhtanje pred nekim ti ne garantuje ništa. Pravila su okrutna od kada dame više ne mašu lepezama, a muškarci ne izjavljuju ljubav guščjim perom i svi mogu da idu kuda hoće. Minimalan pritisak i osoba vašeg života može da vam izmigolji ispod prsta ko kuglica od žive. Drugim rečima, osećaje rezerviši za kad si sama sa sobom, a u javnosti glumi da ti nije stalo upravo onoliko koliko ti je stalo. – Ali, mi ne živimo u holivudskom filmu! – buni se Kaća. – Ne, ne živimo. – odgovaram. Ovo naše zna da traje mnogo duže.

Autor: Nora Šaponja Žunjić

Kaća je zaljubljena. U to ne morate da sumnjate, propitujete dubinu osećanja ili, ne daj bože, izabranika. On za vas i za mene kao da ne postoji. Postoje samo Kaćine velike oči i sve vam je jasno (pa ti onda nemoj pomoći čoveku u nevolji). Kaća je u panici. Nakon tri godine osvajanja neosvojivog, napokon se ukopao se pored nje, i ona se sad nalazi u poziciji o kojoj većina žena koje još uvek jurišaju na svog izabranika mogu samo da sanjaju. Kupuje mu poklon i čestitku za rođendan. – Sad ste par??? – uzbuđeno pitam. – Ne znam šta da napišem!! – stiže umesto odgovora. – Katarina – pokušam smireno – Prvo i osnovno, ne treba ti i poklon i čestitka. Zatim pažljivo poentiram – Manje je uvek više.

Poruka. Uslikala je šta je napisala. Celi roman. Flipnula je, pomislim. Iako, nije za osudu, trebalo je to izdržati, momak je dugo bio tvrd orah, a toliko dugo nezvanja – s njene strane, netraženja da se vide – s njene strane – i tako u beskonačnost ostavlja traga i na najjačim živcima. Dragi M, stoga je pisalo. Želim ti srećan rođendan. Da budeš srećan, bezbrižan, zdrav i lep ko do sad jer više od toga nije moguće. Želim ti da ti se sve želje ostvare do idućeg rođendana pa onda ispočetka! Zatim, hvala mu što je deo njenog života i hvala mu za osećaje koje budi u njoj. (Morate shvatiti jednu stvar, ja sam izričito protiv pokazivanja da je taj neko zvezda čija svetlost me toliko zaslepljuje.)

S druge strane, nisam srca kamenoga. Nemojte misliti da u trenutku nisam želela da odem tamo i da je zagrlim. Jer, eto, teško je to… Ali, nisam jer mi u zadnje vreme jedna čudna misao prolazi glavom. A, to je da kulerstvo nije samo poza već da ima i svoju mnogo ozbiljniju, biološku, funkciju. Da je nešto poput veštine važne za opstanak ili recimo za održanje vrste? Da je korak dalje od naše ushićenosti. Hoću reći, ukoliko spadate u srećnice i pođe vam za rukom da u gomili ljudi ugledate frajera s kojim u narednih trideset godina želite da kitite jelku, moje je duboko uverenje da je kulerstvo to što će vas odvesti do matičara, a ne poluhisterija.
Ili kako je to lepo objasnila Katarina „Kejt“ Midlton. Kad već pričamo o sjajnim zvezdama, da li je na svetu postojala komplikovanija situacija od one kada je mlađahna Kejt poželela koga drugog do li – princa prestolonaslednika? Pa to je da vam se smrzne krv u žilama. Sumnjam da je mogla da se oseća prijatno uz sve te paparace, udavače iz senke i punjene jarebice. Mislim, sigurno su je terali da ide u lov i ona je svugde išla i pretvarala se da joj je sve to ko dvorište. Obična devojka! Ali, da li je to ikad moglo na njoj da se primeti? Naravno da ne. Ona je Viljemu jasno i na vreme stavila do znanja šta je on njoj… a ja sad koristim maštu kad kažem… bus plus koji je ostao u drugoj torbi… E, to je zahtevalo umeće – morate priznati. Takvu devojku su onda sigurno morali da primete i oni sa dvora jer oni cene umeća i eto, svi znamo kako je priča završila.
Poruka od Kaće. I ovaj put slika. Čestitka, ovaj put nova – ko film sa drugačijim krajem. Otvaram. Dragi M, srećan ti rođendan! Katarina. Jel sad bolje? – pita. Svakako, Katarina, svakako – odgovaram.

Tagovi:

top