Recite kako pijete kafu otkrićemo vam kakvi ste

by | jun 6, 2009

Šta je to što neke ljude navodi da piju kafu na neki svoj način – samo gorku, previše slatku, iz dubokih šolja nalik na nokšire i lonce, uz raznorazne dodatke – slatkiše, čokoladu, biskvit ili staromodni ratluk, u društvu, s nogu, satima… Posebnu grupu čine oni koji ne mogu da popiju kafu bez cigarete, ili oni koji „ne započinju dan bez kafice i rakijice“. Rituali…

Pa, izraz „poziv na kafu“! Maštovitom uhu to može da bude najava za štošta. U formi komunikacije koja zvuči tako nepretenciozno, neobavezujuće, lako za izgovaranje i prihvatanje, pa posle, videćemo… Kako god bilo, to je samo kafa, za razliku od poziva na šampanjac, večeru ili…

 

lepota i zdravlje kafa analiza testMali znaci koji mnogo govore

Dakle, da li se na osnovu sitnih detalja može saznati i nešto više, neverbalno, a opet savršeno jasno? Da li nas naši običaji „izdaju“ i više nego što bismo hteli? Ili baš tome služe: da se ne govori mnogo i naglas? Da li su mali signali zaista tako čitljivi, rečiti i pouzdani i šta nam neke uzrečice, navike, gestovi i posebni prohtevi mogu reći o osobi koja je preko puta nas?

Mora biti da nešto dublje zaista postoji, čim je tako raznovrsna paleta sitnih navika i običaja, vezanih za ispijanje kafe, koji su tako rasprostranjeni i uobičajeni za skoro svakog na ovom podneblju… „Kafenisanje“ jeste ritual, koji nekome može značiti nagradicu posle završenog posla, pauzu između dve aktivnosti, neobavezno opuštanje… da parafraziram Lisicu iz „Malog princa“ – rituali nam služe da razbiju jednoličnost svakidašnjice, kako bismo izdvojili neki poseban momenat i rezervisali ga za užitak, da bismo neki dan ili trenutak proglasimo posebnim, drugačijim…

 

Kafe-analiza: ležernost ili samopoštovanje

Oni koji se posvećuju ispijanju kafe, izdvoje vreme i naprave situaciju u kojoj je taj ritual okosnica događanja, pa je gustiraju dugo i natenane, najverovatnije poštuju sebe, svoj trud, ali i umor. Smatraju da imaju pravo na potpunu posvećenost sebi, makar za to vreme koliko im treba da se opuste i resetuju za nove „podvige“. Imaju potrebu, a umeju da uživaju, makar u sitnicama, a možda i u mnogo čemu drugom. Poneki samo piju kafu i za to vreme ništa drugo ne rade, jednostavno se opuste…

 

Kafe-analiza: hedonizam ili lenjost

Nemojmo zaboraviti i one kojima je kafenisanje dobar izgovor za izbegavanje ozbiljnijih i konkretnijih akcija, te beskonačnim pijuckanjem crnog napitka pravdaju svoje oduglovačenje… Kao na beskonačnoj traci, ređaju se nizovi šoljica, a što ih je više, to smo dalje od upuštanja u aktivnost koja nam je mrska!

 

Kafe-analiza: nedostatak spontanosti ili gubitak kontrole

Ljubitelji kafe koji biraju posebne, ekskluzivne šolje verovatno ne vole iznenađenja i nisu baš spontani i od akcije. Moguće je da vole da preuzmu kontrolu i u drugim situacijama, i u drugim aspektima, makar i ne bili u tome uspešni koliko bi želeli da jesu…

 

Kafe-analiza: preopterećenost ili lažna „važnost“

S druge strane, posmatrajući one koji kafu popiju „na brzaka“, verovatno nećemo pogrešiti ako posumnjamo da i druge stvari obavljaju brzo, ponekad čak i „kuso“. Neki među njima smatraju da „nemaju pravo“ na luksuz, kao što je predah ili nagrada za obavljeni trud… Možda misle da su svemoćni, da ni na trenutak ne smeju da se prepuste slabostima, a kamoli da uzmu „time out“. Za njih ne postoje mala zadovoljstva. A možda je to i poza, kojom nam šalju poruku da su „ozbiljni, vredni, neumorni, totalno zauzeti – dakle, važni“! Među „kofeinistima s nogu“ nađu se i „preozbiljni“, rasejani, nevešti za „ovozemaljske stvari, probleme i potrebe“, posvećeni višim, ma, ozbiljnijim ciljevima!

„Coffee to go“- pretpostavljamo da se za to odlučuju oni vredniji, užurbaniji, prerano odrasli, oni koji misle u stilu: „Daj, da se bar malo nagradim, ili okrepim, pre nego što se pozabavim obavezama koje me čekaju“…Ta mala uteha, topla i mirišljava, zaista ume, makar na trenutak, da olakša ozbiljnost jednog poslovnog dana!

 

lepota i zdravlje kafa analiza testKafe-analiza: društvenost ili zavisnost

Postoje i ljubitelji kafe koji crni napitak nikada ne ispijaju sami, već taj ritual upražnajavaju isključivo u društvu, i tako nemuštim jezikom iskazuju zavisnost od drugih ljudi i odnosa sa njima.

Oni koji uz kafu popuše cigaretu, ili čak popiju i malo alkohola, dozvoljavaju sebi i malo raskalašnosti i „izlet u poročnost“… Ali, uvek je tu ona čuvena „čašica (cigareta) više“, koje razdvajaju nekoga ko sebe ume da kontroliše i zaustavi od onoga koji je sklon zavisnosti i ne ume da stane.

 

Kafe-analiza: neporočnost ili „običnost“

A šta je „ekstravagantnima“ koji UOPŠTE ne piju kafu? Možda ste zapazili da među „nepijačima kafe“ baš i nema mnogo osoba za koje bi se moglo reći da su nekonvencionalne, ekscentrici, čudaci. To su „straight“ ljudi u svim aspektima, neporočni, vaspitani, vredni… Hm… da li kafu ne piju da bi i dalje ostavljali utisak „dobrog deteta“? Ili je to neki tihi protest zbog ubeđenja da su u svemu ostalom tako obični… pa kad onako, pred drugima, na poziv uzvrate rečima „hvala, ne pijem kafu“, na diskretan način uspevaju da privuku pažnju, čuđenje (divljenje).

Kako bilo, ako ne smeta njima, a nas ne ugrožava, neka im bude… Verovatno postoji nešto drugo što bi sa nama voleli i mogli da podele.

 

 

Tekst: Mirjana Milović-Tatarević

 

Tagovi: