#femmefatales: 5 čuvenih fatalnih junakinja književnosti

by | septembar 13, 2017

Laskavi epitet danas nose legendarne glumice, pevačice i druge poznate ličnosti. Ipak, pre nekoliko stotina godina to su bile junakinje danas čuvenih svetskih romana, a neke od njih navodno i jesu zaista postojale ili je makar na osnovu njih zasnovan određen ženski lik koji ima glavnu ulogu u knjizi.

Film „Ana Karenjina“, Kira Najtli; Foto: Cover images

Iako je izraz femme fatale u etimologiji reči usvojen tek 1912., a potiče iz francuskog jezika označavajući misterioznu, zavodljivu, seksi, ali pomalo ciničnu ženu koja je vrlo samoverena i smela, sasvim je sigurno da je ovakvih žena bilo i stotinama godina ranije i da su mučarci pred njih padali ničice.

I ne samo to, opis te famozne femme fatale, koja opčinjava na poseban način širio se i prilagođavao karakteru osobe koja je posedovala ovu razoružavajuću osobinu. Naročito kada su u pitanju herione iz dole navedenih romana, koje nisu bile u mogućnosti da svoju zavodljivost prikažu na način na koje su to u stvarnosti nekoliko decenija, pa i stotina godina kasnije činile neke od najvećih femme fatale svih vremena – Marylin Monroe ili Sofija Loren.

Činjenica je da su sve posedovale ono nešto – onu jednu pomalo neuhvatljivu crtu koja ih je izdvajala iz mase drugih, nikada to nije bila samo lepota, iako je i ona naravno bila prisutna.Bilo bi lepo videti koja su to svojstva izmišljenih fatalnih zavodnica koja su kadra da proizvedu neverovatnu opčinjenost jačeg pola. Probaćemo da ih vidimo očima njihovih tvoraca, kao i očima njihovih ljubavnika, i u kratkom pregledu tako izdvojiti njihove najkarakterističnije crte.

1. Ana Karenjina – “Ana Karenjina” Lav Tolstoj

Da je ona jako lepa i najlepša u visokom društvu Petrograda i Moskve ondašnjeg doba priznaju ne samo muškarci nego i žene iz njene okoline. Blista na petrogradskom balu u crnoj haljini, i svi joj se dive. Ima zanosnu liniju glave, vrata i ramena. Ono što je najkarakterističnije u pojavi Ane Karenjine, tajni sastojak njene pojave daje se međutim u sledećem Tolstojevom opisu Ane koji se, potom, na više mesta u romanu lajtmotivski varira:

U tom kratkom pogledu Vronski zapazi uzdržanu živahnost koja je igrala na njenom licu i preletala između sjajnih očiju i jedva primetnog osmejka koji je treperio na njenim rumenim usnama. Kao da je suviše nečega toliko ispunjavalo njeno biće, da je i mimo njene volje to izbijalo čas u sjajnom pogledu, čas u osmejku. Ona namerno ugasi svetlost u očima, ali se ova i protiv njene volje sijala u osmejku koji se jedva opažao.

Dakle, reč je o unutrašnjoj i spoljašnjoj živahnosti, o nekakvoj posebnom spletu osećajnosti i radosti Tolstojeve heroine.

2. Klavdija Šoša – “Čarobni breg” Tomas Man

Egzotična pojava g-đe Šoša, njen mačji hod, kose istočnjačke oči, predivne ruke, zajedno sa manirima kao što su lupanje vratima, pravljenje kuglica od hleba, povijeno držanje kičme, grickanje noktiju, fasciniraju mladog Hansa Kastorpa. Madam Šoša skreće njegovu pažnju na sebe upravo onim što ga na početku iritira i što dama pristojnog držanja s početka 20. veka sebi ne bi smela da dozvoli: treskanjem vratima trpezarije u sanatorijumu. I ostale manire, životne poglede, i privlačnost koju g-đa Šoša ima za Hansa Kastorpa objasniće Tomas Man njenom nemarnošću i slobodom koju joj daje bolest, kako ona sama objašnjava svoje nekonvencionalno ponašanje i svoj pogled na svet. Ova lepa Ruskinja ima i vaspitnu ulogu, jedna je od Kastorpovih učitelja, njenom pomoći on postaje svestan romantičnog dela svoje prirode.

Kliknite na sledeću stranicu…

Film "Ana Karenjina", Kira Najtli

Foto: Cover images

3. Bobočka – “Povratak Filipa Latinovića” Miroslav Krleža

Plemkinja i nimfomanka, akvamarin plavih očiju, nežne građe, tananih zglobova, sa glavom ruskog hrta. To bi možda moglo biti i drugačije a da ne promeni suštinu, jer postoji sjajan opis onoga kako Filip Latinović nju vidi, a što je ključno u njegovom doživljaju Bobe: Ova žena u crnini, na primer, sa svojom prosedom kosom i akvamarinskim očima, nije lutka. Ona je sigurno jedan živ i krvav čovek! Ona puši kao čovek i njene su kretnje ljudske. Ona je bila iministarka i upropastila je nekoliko banaka. Govore za nju da je nimfomanka i da je jednog čoveka strpala u zatvor. Da je lutka u izlogu, druge lutke iz izloga ne bi o njoj imale dobro mišljenje!

Smelost da se živi punim plućima, divlje i neobuzdano, je ono što Bobu izdvaja iz njene sredine, i daje joj kobnu i smrtonosnu privlačnost.

Pročitajte i…Pripremite kokice: 3 filma koji će vas odvesti na plažu!

4. Tatjana – “Evgenije Onjegin” Aleksandar Puškin

Uzvišena romantična junakinja: usamljena, iskrena, nenametljiva, setna, verna, ponosna; ima smelosti da se prva izjasni, i pameti da kasnije odbije. Kratak, ali jasan opis Tatjane govori o romatičnoj junakinji koja iako smerna, ipak pripada vrsti femm fatal heroina.

 

5. Ema Bovari – “Gospođa Bovari” Gustav Flober

Lepa i obrazovana mlada žena, iskvarena čitanjem romantičnih i sentimentalnih romana, nezadovoljna svojom sivom bračnom i provincijalnom svakodnevicom (čuveni Emin unutrašnji monolog za porodičnom trpezom – Ali najnesnosnije joj je bilo u časovima obeda, u onoj maloj trpezariji u prizemlju, s peći koja se dimila, sa vratima koja su škripala, sa zidovima koji su se znojili, s vlažnim podom; činilo joj se da joj je izneta na tanjiru sva gorčina života, i uz paru od kuvane govedine kao da joj je izlazio iz dubine duše drugi neki dah pun gorčine.)

Vrlo hladna prema mužu koji je obožava i hladna prema svojoj ćerci. Žudeći za romantičnim avanturama nalik na one o kojima je čitala, upušta se u preljubničke veze sa muškarcima, međutim obe njene vanbračne veze završavaju se krahom, ostavljajući joj blato preljube. Na kraju izvršava samoubistvo doživevši finansijski i emotivni kolaps. Ema Bovari definitivno nije uzoran lik i nije tako ni zamišljena.

Ali čak i prema kriterijumima moralne selekcije više zaslužuje da bude predmet umetničke obrade od njenog licemernog okruženja. Naime, stiče se utisak da su Emini ljubavnici, kao i ostali likovi u romanu, daleko dostojniji prezira od nje, i da je takav okvir priče Flober namerno gradi, stavljajući čitaoce u poziciju da u sebi procenjuju fiktivne ljude francuske provincije: u redu, ona je loša, rđava žena, zavedena lažnim maštanjima, ali kakvi su drugi?

Zapratite nas na društvenim mrežama FacebookInstagramYoutube i pridružite nam se na Viber public chatu.