Bila sam mu DRUGA…

by | jun 12, 2009

Žene koje se upuštaju u vezu sa oženjenim muškarcem, ne čine to uvek „sporta radi“ ili zbog toga što im takva „šema“ razbija životnu monotoniju. Neke se iskreno zaljube i jednostavno nisu u stanju da se odupru tom osećanju.
Kada je naša čitateljka Danijela započela vezu sa oženjenim čovekom, ocem dvoje dece, znala je da je prekoračila granicu. Nakon tri i po godine, shvatila je da se pored njega ne oseća ispunjeno, da on nikada neće napustiti suprugu i da je upravo ona spasila njegov brak.

lepota i zdravlje druga zena prevaraNeobjašnjiva hemija

Andrija nije bio kao ostali muškarci koje sam volela: bio je oženjen, otac dvoje dece (što je bila glavna, nepremostiva razlika), a osim toga, i petnaestak godina stariji od momaka sa kojima sam se prethodno zabavljala. Nosio je odela, a ne isprane farmerke, bio je izvršni direktor firme u kojoj sam radila, a ne siromašni student ili radnik u firmi koja loše posluje. Te novembarske noći stajala sam na ulici pitajući se šta radim: strastveno sam se ljubila sa oženjenim čovekom! Činila sam nešto potpuno suprotno onome što mi je nalagao zdrav razum. Na kraju krajeva, i pre nego što sam upoznala Andriju i razmenila sa njim nekoliko reči na ulazi u salu za sastanke, znala sam da je oženjen – burma na njegovoj ruci bila je još jedan dokaz da je zauzet. Do dana današnjeg nisam otkrila šta me je tako silno privuklo ovom muškarcu i nateralo me da zaboravim na sve svoje stavove i principe. Ne, nije to bila moć, a još manje njegov izgled, jer je već tada imao stomačić, a počeo je i da gubi kosu. Mislim da je u pitanju neka neobjašnjiva hemija, koja je „proradila“ već pri prvom susretu. Andrija mi je kasnije priznao da je u tom trenutku osetio ogromnu privlačnost, što i nije iznenađujuće. Mnogo veće iznenađenje bilo je to što sam inicijator naše veze bila – ja! Nekoliko nedelja nakon upoznavanja, šapnula sam mu na uho: „Hajde da se nađemo negde gde ćemo biti sami.“ Čim smo ušli u taksi, strastveno sam ga poljubila.

Traganje za odgovorima

Tek sada, kada je sve gotovo, kada se prašina slegla i kada sam saznala da je njegova supruga nedavno rodila treće dete, te da su se preselili u veliki, luksuzan stan u centru grada, shvatila sam da sam zapravo spasila njegov brak.

Možda ćete pomisliti da pokušavam da opravdam svoje moralno posrnuće ili da iz mene govore povređenost i gorčina. Naravno, bilo je i toga, ali u mnogo manjoj meri nego što bi se dalo očekivati. Dok sam se tajno viđala sa Andrijom, osećala sam se grozno, saželjevala sam sebe, da ne govorimo o bolu koji osećate kada vas voljeni muškarac, nakon strasnog susreta, napušta da bi otišao kući, kod supruge. To može da razume samo žena koja je doživela slično iskustvo. Bezbroj puta pokušavala sam da objasnim sebi zbog čega sam sa Andrijom. Da li mi odgovara veza „bez obaveza“? Da li je u pitanju samo čar „zabranjenog voća“ ili je to, naprosto, moja sudbina? Odgovor na sva ova pitanja negativan je. Jednostavno, privukao me je stariji muškarac, koji je, igrom slučaja, bio oženjen, a ja sam bila neiskusna i prepustila sam se osećanjima. A da li bi njegova žena tako sagledala situaciju? Pa, 99,9 posto sam sigurna da ne bi. Štaviše, mislim da bi poželela da mi počupa kosu i iskopa oči, ali – ona ništa ne zna i apsolutno je srećna. Shvatila sam da vanbračne veze mogu da unište brak, ali uverena sam da ih preljuba mnogo češće spasava. Razmislite, koliko često čujete da je muškarac napustio suprugu zbog ljubavnice? Gotovo nikada! A da je žena izgubila godine verujući da će njen muškarac ostaviti zakonitu ženu, da bi na kraju shvatila da živi u zabludi? Svaki dan! Vanbračne veze učestala su pojava, u njih se upušta 47% oženjenih muškaraca i 35% udatih žena. To ne znači da odobravam neverstvo – samo predočavam činjenice! Verujem da bi bilo mnogo lakše kada bismo svi (to „svi“ odnosi se i na prevarene i preljubnike) realnije sagledavali ovu pojavu i razumnije se ponašali.

Dilema: ostati ili otići?

Potvrdu svojih stavova pronašla sam u nekoliko psiholoških knjiga. Njihovi autori veruju da su preljubnici, u većini slučajeva, dobri ljudi koji su napravili grešku. Verujem u brak i pravu ljubav. Čak i većina preljubnika veruje u ove ideale, a vezu izvan braka smatraju greškom. No, ona je istovremeno i pokazatelj da brak ne funkcioniše kako treba i da je vreme da se nešto promeni. U tom kontekstu, vanbračna veza može da deluje terapeutski, da razjasni odnose i pokrene par iz emotivne inercije. Možda će vam se učiniti da se radi o radikalnom, ali neophodnom, medicinskom zahvatu. Metaforično rečeno, ako je vaš brak srčani udar, onda je vanbračna veza defibrilator.

Andrija je, definitivno, dobar čovek. Da nije takav, sigurno se ne bih upustila u vezu sa njim. Duhovit je, nežan i siguran u sebe – potpuno drugačiji od većine muškaraca mojih godina. Takođe, laskalo mi je to što je bio fasciniran mnome. Kada bih, u krugu prijatelja, isticala njegove kvalitete, mnogi bi se sarkastično nasmejali, a neki bi prokomentarisali: „Spava sa tobom ženi iza leđa. Stvarno je dobar čovek!“. Ali, Andrija je, bar u tom periodu mog života, bio baš ono što mi je bilo potrebno. Imala sam dvadeset sedam godina i tek sam izašala iz duge, mučne veze. Uživala sam u pažnji čoveka kome je bilo iskreno stalo do mene. Nisam morala da ulazim u beznačajne, kratke veze, da se upuštam u seks za jednu noć, niti da patim u samoći.

lepota i zdravlje druga zena prevaraSurova istina

Andrija je bio u braku deset godina. O njegovoj ženi znala sam veoma malo jer nikada nije pričao o njoj – ta tema nije me naročito ni zanimala. Nisam želela da saznam njeno ime jer bi, u tom slučaju, postala stvarna osoba u mom životu. Naravno, to me nije sprečilo da zamišljam kako izgleda. U mojim mislima, ona je bila prikazana u rasponu – od ružne, prerano ostarele žene do supermodela. Ponekad se zapitam da li sam više razmišljala o njoj ili o njemu. Jednog dana, kolega, koji je živeo u Andrijinoj blizini, rekao mi je da je video supružnike kako šetaju, držeći se za ruke. Taj detalj – držanje za ruke – danima me je mučio. Napokon sam shvatila da su njih dvoje stvorili porodicu, što je, u odnosu na našu vezu, mnogo veće bogatstvo.

Mesec dana posle prvog poljupca, naša veza bila je još uvek prilično nevina. Iskrali bismo se iz firme i otišli na kafu u obližnji restoran. Znam da zvuči kao pravi kliše, ali verujem da se njemu dopadala moja neiskvarenost i bezbrižnost, a meni njegova zrelost. Ukrali bismo poneki poljubac i zagrljaj, ali bili smo izuzetno obazrivi. Uverena sam da nijedno od nas ni za trenutak nije pomislilo da će se naša veza razviti u nešto dublje. Burma na njegovoj ruci nas je na to stalno podsećala. Posle svega nekoliko meseci, shvatila sam da sam se zaljubila. Vodili smo ljubav i od tog trenutka naša veza počela je da liči na brzi voz. Upravo tada, njegova supruga je promenila posao, retko su se viđali, pa smo iskoristili novonastalu situaciju. Mislila sam: „Pružiću mu sve što želi! On me voli!“. Iako sam sigurna da mu je bilo stalo do mene, svesna sam da sam mu bila hrana za ego. Muškarce koji započinju takvu vezu ljudi obično nazivaju bitangama, a žene rasturačicama brakova. Ipak, stvari nisu tako jednostavne. Nikada nećete čuti ženu da kaže: „Bože, želim da poklonim srce zauzetom muškarcu, i da se ono potom raspadne u hiljadu komadića…“, ili: „Želim da stavim na kocku brak i porodicu radi veze sa mlađom koleginicom sumnjivog morala“. Andrija mi je priznao da zbog dece ne može da napusti porodicu. Verujem da je tako. Kako je vreme teklo, viđali smo se sve ređe. S vremena na vreme, navratio bi u moj stan, popričali bismo, a zatim i vodili ljubav. Odlazio bi sa tužnim, pokajničkim izrazom na licu. Nakon toga, moje samopouzdanje i dostojanstvo jednostavno bi se sunovratili, a prijatelji su samo odmahivali glavom.

Kraj vanbračne veze

Često sam se pitala na koji način, osim suzama, može da se okonča naša veza. U tom periodu postala sam veoma depresivna. Jedva sam uspevala da održim koncentraciju na poslu, a na druge, zainteresovane a slobodne, muškarce nisam ni pomišljala. Maštala sam o tome da Andrijina supruga otkrije našu vezu, izbaci ga iz života, pa da se, napokon, javno pojavimo zajedno. Definitivno, ljubav nam svima oduzima pamet! I, baš kada sam se umorila od iščekivanja i skrivanja, on je odlučio da napusti firmu. Tog trenutka u mojoj glavi nešto je kliknulo. Shvatila sam da više nemam šta da mu pružim i da on ne može da me zadovolji.

Nedavno smo se sreli prvi put posle raskida. Zahvalio mi je što sam mu pomogla da pronađe smisao svog života. Nisam osetila gorčinu. Poželela sam mu sve najbolje i nastavila sam dalje. Ipak, dugo sam patila, obećavši sebi da više nikada neću napraviti ovakvu grešku. Međutim, ako me jednog dana dečko ili suprug prevari, znaću da nije kraj sveta i biću zahvalna Andriji jer sam iz ovog iskustva izvukla pouku.

Tekst: Nataša Ćovin; foto: Dreamstime, Arhiva CMI

 

Tagovi: