Ivanin rečnik ludih tridesetih: K kao KAFA

by | april 14, 2017
Untitled-1

Piše: Ivana Jovanović

Od svih „najvažnijih sporednih stvari“ u životu svake žene, lidersku poziciju, sigurna sam, zauzima kafa. Domaća i jaka, mali espreso, sa mlekom, penom, šlagom, mućeni ili nemućeni nes, frape, ajs kafa, filter… načina je milion, situacija u kojima se hvatamo šoljice sa kafom još više.

Mamama i bakama smo nekada pravile društvo sa belom kafom, jer, bože moj, žensko je, neka se na vreme nauči na ovaj crni ženski ritual. Onda smo naučile da je kuvamo. Potom, pred kraj osnovne, puna soba drugarica koje se mršte dok ispijaju gorku domaću kafu, jer jedna „zna“ da gleda u šolju i sve pogađa, tetka joj otkrila talenat. Nakon te gorke početničke faze, vrlo brzo, kafa je preuzela šefovsku ulogu i obuzela nam čula. Eh, da se tu radi samo o ukusu i mirisu, kafa ne bi bila sociološki fenomen. A jeste. Za neke od nas.

– Mama, stvarno si dosadna! Shvati da mi ne idemo „na kafu“. Mi to ne pijemo. Eventualno ponekad, sa mnogo mleka i sladoleda, umesto milk šejka. Tebi je svako druženje, svaki izlazak, svaki neformalni sastanak – „idem na kafu“. Da li ti to samo tako kažeš, ili stvarno popiješ sve te kafe? Skočiće ti puls na dvesto.+ – moja tinejdžerka je mrtva ozbiljna. Čak zabrinuta. Nikada nije skuvala kafu, za nes uvek pita koliko kafe, koliko vode. Kao da je nisam ja rodila.

Generacijski jaz u epizodi milk šejk protiv kafe. Da li će kafa da bude deo istorije? Ni Turci ni Italijani to neće dozvoliti, razmišljam zadovoljno. A mi smo negde na pola puta. Ima da preživi!

– Prvo i prvo – obožavam ukus kafe. Pijem jer volim. Radije pijem kafu nego vodu, ako te baš zanima. Znači, ja stvarno popijem sve te kafe i uvek može još jedna. Drugo, ja to i „samo tako kažem“. Uz kafu smo se poveravale jedna drugoj, patile, tračarile, provodile velike odmore u gimnaziji, a kasnije spremale ispite, polagale ispite, udvarale se, namigivale, sada se uz kafu budimo, radimo, odmaramo nakon posla… U tim kafama se, ko zna da „čita iz šolje“, nataložilo pola moje biografije. I ne samo moje. Pitaj tetku, kumu, sve moje drugarice šta sve stane u jednu šoljicu. Moja ćerka da to ne razume! Pa starija sam od tebe samo dvadeset i koju godinu. Za to vreme ništa se nije promenilo, osim što je kafa sve bolja – i ja sam mrtva ozbiljna. Čak zabrinuta. Za sudbinu tinejdžera i kafe podjednako.

– Mama, vreme ti je za novu dozu, čini mi se. Previše brineš – ne ispuštajući telefon iz ruke, pogledavši me milim pogledom koji je u njenim godinama prava retkost, jurnu prema kuhinji.
– Evo, ja ću ti skuvati. Tvoja ćerka da to ne razume?! Govori šta prvo ide. Samo brzo. Čekaju me za pola sata ispred „Meka“.

Zapratite nas na Viberu! Učestvujte u kreativnim razgovorima i prvi čitajte najinteresantnije vesti sa portala “Lepota i zdravlje” >>> http://www.viber.com/lepotaizdravlje