Komplikovano je… kad shvatiš da je nešto jače i od ljubavi!

by | april 21, 2017

“Kada ljubav pokuca na vrata, razum vas napusti. S Markom me je upoznao najbolji drug. Živeli smo u istom kraju i poznavali smo pretežno iste ljude, pa sam bila prilično iznenađena kako to da se ranije nismo sreli, ali pripisala sam to prstu sudbine. Počeli smo odmah da se zabavljamo, a naša ljubav je bila pomalo fanatična. Danas mislim da smo se prebrzo upustili u vezu i život udvoje.” – priča Kristina (29) koja je s Markom (34) prošla više nego neki parovi za dest godina.

Piše: Tamara Bogunović

Foto: Pixabay

Posle samo mesec i po dana poznanstva počeli smo da živimo zajedno. Nezvanično, ali sam zapravo sve svoje vreme provodila kod njega. Zapostavila sam drugarice, a često sam umela i da odsustvujem s posla, samo da bih bila s njim. On je radio u firmi svojih roditelja i tako nešto za njega bilo je sasvim u redu. Provodili smo sate u krevetu, mazeći se i ljubeći se. Slabo smo izlazili, što sam takođe pripisivala početku veze.

Fino smo se slagali i zapazila sam mnogo sličnosti između nas. Ja sam bila pomalo pasivna prema životu, imala sam hladan stav, retko šta je moglo da me izvede iz takta, pogodi ili rastuži, a sličan je bio i on. Ljudi bi mi često zamerali da sam nezainteresovana, ali njemu to nije smetalo. Razumeo je, jer je i sam bio takav. Znala sam da je sklon konzumiranju blagih opijata, kao što je marihuana, ali nisam ni slutila u kolikoj meri. Kako smo mnogo vremena provodili zajedno, dešavalo se da predveče, nakon posla, ili dok bismo gledali film, popuši džoint. Nije mi smetalo, nisam doživljavala to kao opasnu zavisnost, već više kao neku vrstu relaksacije, nešto poput piva s ortacima. Jedan džoint s vremena na vreme ne čini ga zavisnikom, mislila sam. No, kako smo sve više vremena provodili zajedno, istina je počela da izlazi na videlo. Njegovi su bili imućniji i davali su mu dobru platu. Vozio je službeni auto i koristio službeno gorivo, a dešavalo bi se da već 10. u mesecu nema ni dinara na računu i da mora pozajmljivati od svojih. Isprva sam mislila da mu je život udvoje skup i da mnogo para troši na nas, ali kada sam preračunala, shvatila sam da većinu namirnica i potrepština za kuću kupujem ja, a vikendom bismo išli na ručak kod njegovih ili mojih roditelja. Jednostavno, nešto nije bilo u redu.

Foto: Pixabay

Istina uvek ima jedno lice
Poverila sam se drugu koji nas je upoznao. Znao je isto što i ja – Marko ponekad duva, ali koliko često nije znao. Pošto živimo u kraju u kojem uz dva-tri poziva možeš saznati sve, nije prošlo mnogo dok nije saznao poražavajući činjenicu. Opuštanje je preraslo u zavisnost. Marko je trošio mesečno skoro dve prosečne plate, što znači da je po ceo dan bio pod dejstvom marihuane. Kada me je istina ošinula po srcu, prvo što sam osetila bila je izdaja, neverovatan osećaj prevarenosti. Kako je moguće da sam s nekim živela skoro godinu dana a da mi je promakla tako krupna stvar?! Vrtela sam film unazad i sve je odjednom poprimilo sasvim drugi oblik. Koristio je kapi za oči, nisam ni razmišljala da su one bile samo maska, uveče bi odlazio do prodavnice po cigarete ili čokoladicu kako bi iskoristio priliku da popuši još jedan džoint, a problemi koje bismo imali jednostavno ga nisu doticali. Bilo mu je svejedno.

Rešila sam da ga ostavim
Nikada ranije nisam ni slutila da zavisnost od marihuane može biti tako veliki problem, ali kad živite s osobom koja je 24 sata u izmaglici iskrivljene realnosti i koja nije u stanju da objektivno sagleda život, koja uostalom i ne živi život već samo obitava u fizičkom telu, dok je mislima u nekim svojim paralelnim realnostima, počnete da se preispitujete ima li tu pomoći. Ostavila sam ga. Nije ni trepnuo, nije pošao za mnom niti me pozvao – ništa. Bilo je jasno da sam donela pravu odluku.