Okrenite život NAGLAVAČKE!

by | avgust 12, 2009

Ponekad vam je potrebna čitava večnost da donesete odluku o stvarima koje su veoma bitne za vaš život. Iskustva ove tri žene potvrđuju da je za novi početak dovoljno vrlo malo vremena…

Lepota i zdravlje - Okrenite zivot naglavackePromenite život za 5… SATI – „Prestala sam da pušim“
Kaći Miljković (28), asistentkinji na PMF-u, bilo je potrebno samo pet sati da zauvek ostavi cigarete.

 

„Imala sam samo šesnaest godina kada sam počela da pušim. Verovala sam da će me zbog toga društvo bolje prihvatiti i da ću delovati zrelije. Postala sam zavisna od duvana, a već u 20. godini pušila sam 30 cigareta dnevno.
Pre otprilike godinu dana, odlučila sam da prestanem da pušim. Moj suprug Mirko takođe se trudio da dobije bitku sa ovim porokom – u početku se oslanjao na snagu volje, potom je koristio nikotinske flastere, žvake… ali, ništa nije pomoglo. Jednom prilikom, nakon povratka sa službenog puta, doneo je konačnu odluku – više nije zapalio nijednu cigaretu! Moram da priznam da sam bila frustrirana činjenicom da je on uspeo, a ja nisam. Nedugo nakon toga, otkrila sam knjigu „Lak način da prestanete da pušite“, autora Alana Kara. Iako nikada nisam verovala u delotvornost takve literature, odlučila sam da je pročitam. U knjizi piše da većina pušača smatra da nešto žrtvuje kada odluči da ostavi cigarete. Bila sam iznenađena što je autor savetovao čitaocu da ne koristi nikakve rigorozne metode, čak ga je podsticao da nastavi da puši dok čita. I, uradila sam upravo tako. Bilo mi je potrebno pet sati da pročitam knjigu, od korice do korice. Kada sam bila pri kraju, pogledala sam upaljenu cigaretu u ruci i pomislila: ‘Ovo je poslednja koju sam popušila’. Od tog trenutka nikada više nisam zapalila!
Narednog dana srela sam se sa prijateljicom na kafi. Ponudila me je cigaretom, a ja sam odmahnula glavom i rekla: ‘Ne, hvala, ne pušim’. Tako sam zaista i mislila.

 

Čudna stvar bila je to što prestanak pušenja nije uticao na moj život onako kako sam očekivala. Nisam promenila svoje ponašanje, niti sam izbegavala društvo pušača. No, u nekim drugim stvarima, postala sam drugačija. U narednih nekoliko dana detaljno sam spremila kuću, u kojoj se više nije osećao miris duvana. Sve je delovalo mnogo čistije – nameštaj, odeća, moja kosa i koža. Sada se osećam mnogo zdravije, a moje lice više nema nezdravu pušačku boju. Nije mi jasno kako ranije nisam shvatila da cigarete isisavaju život iz mene!
Zbog prestanka pušenja moj život je postao mnogo kvalitetniji. Osećam se mnogo sigurnije i lakše izlazim na kraj sa teškim situacijama, pri tom ne posezajući za kutijom cigareta. Zabrana pušenja u firmama i na javnim mestima olakšala mi je da istrajem u odluci! Nisam želela da budem građanin drugog reda, koji se zavlači po budžacima da bi ispušio jednu cigaretu!
Na kraju, dok sam pušila, stalno me je progonila misao da ću oboleti od karcinoma pluća, pre nego od bilo koje druge bolesti. No, taj strah sada je nestao. Možda će zvučati preterano, ali zaista osećam kao da sam se ponovo rodila.“


 

 

Lepota i zdravlje - Okrenite zivot naglavacke

Promenite život za 5… MINUTA„Ostavila sam dečka zbog drugog“

Dijana Vesić (27) radi na televiziji. Nakon dvoipogodišnje veze sa Markom, kojom je, bar je tako mislila, bila zadovoljna, upoznala je Rašu i njen život promenio se iz korena.

 

„Upoznala sam Rašu u leto 2006. godine, kada je počeo da radi kao kamerman u našoj firmi. Živela sam tada sa Markom gotovo dve i po godine i poslednje za čim sam tragala, ili ono što sam očekivala, bio je novi muškarac.
Rašu sam viđala tokom radne nedelje, ali samo u prolazu. A onda smo, u oktobru prošle godine, počeli da radimo na istoj emisiji. Tokom prve večeri osetila sam da je između nas nešto ‘kliknulo’. Kasnije, te iste noći, Raša mi je poslao SMS u kojem je napisao da je uživao dok smo radili zajedno. Poruku sam protumačila kao lep kolegijalni gest. Ipak, u naredne dve nedelje nekoliko puta me je pozvao na piće. Svaki put sam ga odbila jer sam u to vreme živela daleko od centra, pa mi je bilo komplikovano da izlazim uveče. Osim toga, bila sam u vezi sa Markom! Kada smo najzad izašli, desilo se nešto neverovatno. Gledali smo se netremice, osećajući da nešto snažno, ali neizgovoreno, lebdi između nas. Već nakon nekoliko minuta, istovremeno smo se nagnuli jedno prema drugom i poljubili se. Od tog trenutka sve se promenilo. Naredna dva sata proveli smo pričajući i ljubeći se. Iako će zvučati čudno, još tada sam znala da želim da budem sa njim. Problem je bio u tome što sam bila u vezi sa drugim muškarcem… Da li su ovi emotivni trenuci zaista bili vredni rizika? Te noći, dok sam se vozila kući, osećala sam se kao na devetom nebu i – donela sam konačnu odluku, bez obzira na to što sam bila svesna da će potpuno promeniti moj život.
Otvoren razgovor sa Markom, u kojem sam mu priznala da sam se zaljubila, nije bio nimalo jednostavan. Pokušala sam da mu objasnim da ne mogu da se borim protiv emocija, a on je bio veoma povređen i nije mogao da razume šta se to iznenada promenilo u našem odnosu.
Priznajem, dešavalo mi se da osetim neopisiv strah zbog ove nagle promene, ali uvek bih se brzo smirila, i to zahvaljujući Raši, koji mi je neprestano stavljao do znanja koliko me voli. Već godinu dana smo zajedno i lepo nam je. Za samo pet minuta donela sam važnu odluku i to je verovatno moj najbolji potez u životu. Trenutno sam najsrećnija žena na svetu!“

 

 

Promenite život za 5… MESECI – „Napisala sam roman“

Dragana Aleksić (26) je radila u kafiću kao konobarica, ali sve vreme je maštala o spisateljskoj karijeri…

 

„Odmalena sam sanjala o tome da napišem knjigu, ali nikada nisam verovala da će mi to poći za rukom, naročito u tako kratkom roku – za svega pet meseci.
Kada sam diplomirala svetsku književnost, odlučila sam da neko vreme radim nešto sasvim drugo i da usput prikupljam materijal za knjigu. Preselila sam se u veći grad i upisala kurs kreativnog pisanja na filozofskom fakultetu. Očekivala sam da ću u gradskoj vrevi pronaći materijal za knjigu, i nisam se prevarila. Danju sam konobarisala, i usput beležila interesantne dijaloge gostiju i zanimljive događaje, rešena da ih kasnije iskoristim u knjizi. Nisam mnogo izlazila, niti trošila novac, a silno sam želela samo jedno – da napišem knjigu! Često sam se budila usred noći razmišljajući: ‘Da! To će Petar sada da uradi!’. Uključila bih lampu pored kreveta i zapisivala misli koje su me budile. Ustajala sam ranom zorom i sve to ubacivala u računar.
Pisanje knjige trajalo je pet meseci. Čim sam je završila, isprintala sam je i odmah počela da pišem drugi roman. Nisam mogla da je ponudim izdavaču dok nisam imala nešto što će mi pružiti oslonoc u slučaju da je odbiju. Zamolila sam prijateljicu, koja je bila zaposlena u izdavačkoj kući, da mi da nekoliko saveta. Ona mi je predložila da pošaljem sinopsis knjige, prva tri poglavlja, kao i svoj CV, u firmu u kojoj je radila. Ubrzo sam otkrila da pisanje knjige nije najteži deo priče – sve što sledi može da bude prava noćna mora!
No, nakon mesec dana, javila mi se gospođa iz izdavačke kuće i rekla da bi želela da pročita ostatak. Bila sam silno uzbuđena! Srele smo se na kafi i ona mi je sugerisala da izbacim nekoliko likova, kao i da malo skratim celu priču. Predložila mi je da ubuduće ona vodi pregovore u vezi sa knjigom, objasnivši mi da tekstovi mnogih nesuđenih pisaca leže na gomili u izdavačkim kućama jer ih niko ne ‘gura’.
Nedugo nakon toga, zaposlila sam se u jednoj redakciji kao novinar. Učinila sam to da bih bila bliže poslu koji volim, ali i da bih imala oslonac u slučaju da od objavljivanja moje knjige ne bude ništa.
Ipak, drago mi je što sam svoj san, bar u onom najvažnijem delu, pretvorila u stvarnost. I, ko zna? Možda ću jednog dana potpisivati svoj roman na Sajmu knjiga!“

Tekst: Nataša Ćovin; Foto: Shutterstock

 

Tagovi: