POREMEĆAJI U ISHRANI: Anoreksija nervoza, bulimija i kompulsivno jedenje

by | decembar 23, 2009


Moderan način života sa sobom je doneo mnogo korisnih stvari, posebno za ljudsko zdravlje, o čemu svedoči činjenica da je čovekov životni vek drastično produžen s pronalaskom lekova i napretkom medicine.

Međutim, modni diktati i shvatanje lepote, prouzrokovale su brojne poremećaje u ishrani, posebno kod mladih žena koje u želji da izgledaju poput manekenki često obolevaju od anoreksije ili bulimije, a drugi društveni stresovi četo izazivaju i kompulsivno jedenje.

AnoreksijaAnoreksija nervoza
Anoreksija nervoza je poremećaj u ishrani najčešće izazvan drugim psihičkim problemima koji za posledicu ima neuhranjenost i pogrešnu percepciju telesne mase.

Osoba koja je anoreksična u ogledalu uvek na sebi vidi višak kilograma, iako to ne odgovara realnom stanju stvari. Osobe obolele od anoreksije gube težinu tako što se izgladnjuju do iznemoglosti, prekomerno vežbaju ili koriste razne preparate i diuretike. Posledice mogu da budu fatalne po zdravlje obolele osobe.

U većini slučajeva poremećaj se javlja kod devojaka u pubertetu i mladih žena. U prilog tome da anoreksiju nervozu treba shvatiti ozbiljno govori i podatak da 15 odsto obolelih umire od posledica izazvanih tim poremećajem. Takvim osobama često je hladno, hvata ih slabost, pate od nesvestice, a kod devojaka neretko dolazi i do izostajanja menstruacije.

 

Iako svoje telo negiraju do krajnosti i lišavaju ga hrane, ipak najčešće teme takvih osoba su upravo ishrana, telo i izgled. Komplikacije na telesnom nivou su sledeće: usporen rad srca, nizak krvni pritisak, malokrvnost, nizak nivo polnih hormona, oslabljene kosti kod kojih može doći do frakture i osteoporoze, kod zuba karijes, poremećen rad vitalnih organa kao što su bubrezi i jetra.

Fizičke simtome često prate i psihički. Neophodno je da se problem što pre prepozna kako bi lečenje bilo uspešno, uzimajući u obzir sve faktore (psihološko-socijalni kontekst) koji su uzrok ili posledica navedenog poremećaja.

 

BulimijaBulimija
Bulimija pretežno pogađa ženski rod. Poremećaj se ispoljava kao ogroman apetit koji osoba ne može da kontroliše, te se završava prejedanjem i osećajem krivice, što navodi tu osobu da teži da se što pre oslobodi unete energije. Takva osoba najčešće se odlučuje za povraćanje, razne diuretike i tablete za mršavljenje kao i preteranu fizičku aktivnost.

 

Kao i kod anoreksije nervoze ovaj poremećaj usko je povezan sa željom za dobrim izgledom, da se težina drži pod kontrolom, ali bez odricanja hrane. Osobe koje pate od bulimije imaju želju da smršaju i stalno misle da su debele, iako su uglavnom normalne težine. Neretko kod obolelih osoba dolazi do preterane konzumacije lekova, depresije, poremećaja seksualnosti, autoagresivnog ponašanja.

Povraćanjem se narušava metabolizam i zdravlje osobe i ako se ne leči može za posledicu da ima fatalan ishod. Bitno je na vreme otkriti bolest, lečenje može da traje godinama. Što pre se bolest prepozna veće su šanse da terapija bude uspešna.

 

Kompulsivno jedenje
Kompulsivno jedenje (binge eating disorder) je poremećaj u ishrani koji se ispoljava kao napad gladi praćen gubitkom kontrole nad količinom hrane koja se unosi u organizam. Takva osoba ne teži kompenzaciji unete energije što za posledicu ima prekomernu težinu.

 

PoremecajiJednu trećinu obolelih čine muskarci. Nakon nekontrolisanog jedenja, osoba ima osećaj stida i krivice, a ponekad takvo ponašanje dovodi do depresije. Iako je ovaj poremećaj opisan jos 50ih godina u Americi, sve do ranih 90ih nije imao svoj stručni naziv u medicini. Da bi bila uspešna terapija mora da obuhvata razne psihološke i sociološke faktore kako bi se otkrio uzrok problema i da bi se paralelno radilo na tome da obolela osoba stekne ponovo kontrolu nad unošenjem hrane, da redukuje težinu i da se ponovo dobro oseća.

 

Ovaj poremećaj usko je povezan sa drugim psihičkim problemima i takva osoba najčešće je sama kad nastupe napadi preteranog jedenja. Ne postoji jedinstvena terapija; svaka osoba se leči u zavisnosti od pratećih psihičkih poremećaja i u zavisnosti od težine problema terapija može da traje od godinu dana do nekoliko godina.

 

Dušica Bogdanović

 

Tagovi: