Sve što treba da znate: OPREZNO S ANTIBIOTICIMA!

by | novembar 25, 2009

Masovna i nekritična upotreba antibiotika stvorila je ozbiljan problem koji svakim danom postaje sve veći: otpornost i neosetljivost bakterija na delovanje antibiotika. Tokom terapije antibioticima javljaju se I neželjena dejstva (alergije, poremećaji crevne flore, dijareja…). 

 

Naime, antibiotici ne uništavaju samo bakterije koje uzrokuju upalu već i „dobre“ bakterije u crevima. Tada ostaje slobodan prostor za delovanje „loših“, patogenih bakterija, koje mogu da izazovu proliv, crevne infekcije. Farmaceutska kuća Ivančić i sinovi preporučuje upotrebu savremenih probiotskih preparata koji sadrže različite sojeve probiotskih bakterija i probiotski kvasac (S. Boulardii), te predstavljaju optimalnu kombinaciju probiotika koja obnavlja crevnu floru i smanjuje rizik od dijareje koja se može javiti prilikom upotrebe antibiotika.

 

Antibiotici


Crevna mikroflora
Crevna mikroflora je važan zdravstveni kapital i treba je čuvati. Milijarde bakterija, više korisnih i manje štetnih, nastanjene u crevima, nalaze se u prirodnoj ravnoteži. Ova mikroflora pomaže varenje hrane, sprečava naseljavanje štetnih mikroorganizama i stimuliše imunološki sistem creva. Crevna mikroflora u tankom i debelom crevu počinje da se razvija već samim rođenjem deteta, a smatra se da je kod zdrave dece do druge godine života potpuno formirana. Na taj način stvara se prvi snažniji stečeni odbrambeni mehanizam kod deteta, koji je izuzetno bitan za normalno funkcionisanje i zdrav život od detinjstva do poznih godina. Crevna mikroflora se može ojačati primenom probiotskih preparata. 

Probiotici su sojevi živih mikroorganizama koji, uneti u organizam čoveka, svojom aktivnošću doprinose očuvanju i unapređenju zdravlja. Oni obnavljaju crevnu mikrofloru, podržavaju normalnu pokretljivost organa za varenje i jačaju odbrambeni sistem. Balans crevne mikroflore može biti narušen: unosom većih količina patogena putem hrane i pića, putovanjima, promenom načina ishrane, upotrebom nekih lekova kao što su antibiotici i citostatici. Tada se javljaju sledeći simptomi: dijareja, nadutost, gasovi, nelagodnost, grčevi, bol u stomaku…

 

Antibiotici izazivaju dijareju
Kada antibiotici dospeju u creva, resorbuju se i dalje cirkulacijom dospevaju u sve delove tela, gde eliminišu bakterije koje su izazvale neku infekciju. Ipak, oni uništavaju i dobre bakterije u crevima, pri čemu ostaje slobodan prostor, koji mogu da nasele bakterije otporne na antibiotik. Ove „super rezistentne bakterije“ su uglavnom patogene i dovode do komplikacija kao što u proliv, teške crevne infekcije… Klasičnu dijareju izazvanu antibioticima dobije 5-35 odsto pacijenata na antibiotskoj terapiji, a učestalost zavisi od tipa antibiotika, zdravstvenog stanja domaćina i dužine izlaganja patogenima.
Antibiotici koji češće dovode do pojave dijareja su antibiotic širokog spektra (ampicilin, amoksicilin, cefalosporini…). Duže trajanje terapije I ponovljena primena antibiotika povećavaju šansu da dođe do dijareje. Zdravstveno stanje domaćina, takođe, utiče na učestalost dijareja: deca i stariji od 65 godina su osetljivije grupe, kao i bolešljive osobe, osobe sa hroničnim intestinalnim infekcijama, sa urinarnim infekcijama, imunokompromitovane osobe…

 

ISTINE I ZABLUDE O ANTIBIOTICIMA

Odgovara prof. dr Jovan Vukadinov, infektolog, direktor Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Vojvodine

Često se govori o rizicima koje nosi česta upotreba antibiotika. Koje konkretne štete organizam ima od antibiotika?
Kao i svi lekovi, i antibiotic mogu biti štetni za organizam. Oni, direktno ili indirektno, mogu ispoljavati neke oblike toksičnosti. Kao primer direktne toksičnosti može se navesti upotreba (zloupotreba) aminoglikoznih antibiotika, koji mogu dovesti do trajnog oštećenja bubrega, sluha I ravnoteže. Kad govorimo o indirektnoj toksičnosti, pomenućemo pojavu alergijskih reakcija i superreakcija. Najveća šteta od neselektivne primene antibiotika je brz razvoj rezistencije na mnoge antibiotike.

Poznato je da antibiotici koji su pre petnaestak godina bili vrlo efikasni danas ne deluju. Koliki je vek trajanja antibiotika, tj. koliko vremena prođe dok se ne razvije rezistencija dok ga bakterije ne „nadmudre“?
Kada su pronađeni penicillin i streptomicin, mislilo se da infektivne bolesti pripadaju istoriji. Međutim, vrlo brzo se razvila rezistencija na te antibiotike. Rezistencija je najveći problem sa kojim se lekari susreću u lečenju bakterijskih infekcija. Proučavanje rezistencije, na način koji savetuje SZO, ima sve karakteristike jedne epidemiološke analize. Jer trajanje antibiotika je kratko. Potrebno je samo nekoliko godina, pa da se i na potpuno nov antibiotik počne razvijati rezistencija.

 

Antibi

 

A šta raditi u situaciji kada nas boli grlo, imamo puno posla pa nemamo vremena za odlazak kod lekara? Obično tada odemo u apoteku i kupimo antibiotik. Da li je to pametno?
Možda se najveći problem dešava kod radno sposobno stanovništva, u slučajevima kada se javlja umereno povišena temperatura sa gušoboljom. Ljudi sami sebi postavljaju dijagnozu „zapaljenje grla“ I najčešće se opredeljuju za samolečenje. Odlaze u prvu apoteku, obično uzimaju antibiotik koji nije skup I započinju samoterapiju. Koje su tu zamke? 

Prvo, najverovatnije se ne radi o bakterijskoj infekciji, tako da uopšte nije potrebna antibakterijska terapija. Drugo, uzimaju jeftin antibiotik sa navodno „širokim spektrom delovanja“ i – nezavisno od savetovane doze i vremenskog intervala davanja – sami određuju i dozu i interval. Moramo reći da samovoljno uzimanje antibiotika krije u sebi i opasnost predoziranja, subdoziranja, alergijskih reakcija. Sve se to dešava zato što bolesnici sami sebi određuju terapiju, dužinu lečenja I koncentraciju leka, a da pri tome ne prouče dobro svojstvo tog antibiotika. Ali možda je najveći problem to što u našoj zemlji antibiotici mogu da se kupe bez recepta, u svakoj apoteci, u neograničenim količinama. Iz svega ovoga, jasno proizilazi da je najbolje javiti se svom ordinirajućem lekaru, koji će postavljanjem pravilne dijagnoze odrediti odgovarajuću terapiju.

 

Da li je istina ili zabluda da: dok pijemo antibiotike ne treba da konzumiramo mlečne proizvode, jer se smanjuje njihovo delovanje I da ne treba da se sunčamo?
Uzimanju antibiotske terapije treba da prethodi detaljno obrazloženje lekara o kakvom se antibiotiku radi, koju dozu leka pacijent mora da uzima, u kom vremenskom intervalu i koliko dugo. Potrebno je reći i da se antibiotici piju samo sa vodom i čajem. Mlečni proizvodi mogu da se konzumiraju, ali samo između uzimanja antibiotika. Ne preporučuje se uzimanje antibiotika sa mlekom i mlečnim proizvodima, jer se tako smanjuje njihovo delovanje. Svaki antibiotik dovodi do poremećaja u crevnoj flori, pa zato nisu retki prolivi izazvani njihovom upotrebom. Zato se, u toku antibiotske terapije , savetuje davanje probiotika, kao zaštitnika crevne flore. Neki antibiotici su fotosenzitivni, što znači da njihovo uzimanje i istovremeno izlaganje suncu, može dovesti do teških alergijskih promena na koži. Zbog toga je lekar dužan da na to upozori pacijenta.

Saveti za pravilnu primenu antibiotika

  • Nikada ih ne uzimajte na svoju ruku, već isključivo po savetu lekara.
  • Uzimajte ih u odgovarajućoj dozi, onako kako vam je lekar preporučio.
  • Uzimajte ih tačno na vreme, strogo poštujući vremenski razmak između doza.
  • Obnavljajte crevnu floru koju antibiotik oštećuje upotrebom probiotika.
  • Završite terapiju do kraja, čak i ako se osećate bolje dan-dva posle započinjanja terapije.

Tagovi: