STOP NASILJU: Porodica kao izvor problema

by | oktobar 5, 2009

Nedavna tragična smrt Brisa Tatona šokirala je javnost, a tim povodom u Beogradu su održane protestne šetnje pod nazivom Stop nasilju. Desetine hiljada ljudi u tišini je prošlo ulicama srpske prestonice, iskazujući protest protiv sile i bezumlja. Na žalost ovaj tragični događaj je opomena celom društvu da je nasilje u našoj blizini i da nedužne građene vreba svakog trenutaka.


Ovakvu situaciju još pre par godina najavljivala je Vesna Stanojević, koordinator Savetovališta protiv nasilja u porodici. Prisećajući se te tvrdnje potražili smo njeno mišljenje, jer se prognoza na žalost obistinila i kulminirala svirepim prebijanjem i fatalnim krajem života Francuza Brisa Tatona. 

 

Stop nasilju

 

Socijalna karta nasilnika
Srbija ima Porodični zakon koji se primenjuje od 12. jula 2005. godine koji po prvi put u Srbiji nasilje u porodici definiše kao društveni, a ne samo kao lični problem. Ipak, nije dovoljan samo zakon kako bi se rešilo ovo pitanje, što nedvosmisleno dokazuje stradanje Brisa Tatona, ističe sagovornica našeg portala Vesna Stanojević.

U ovom slučaju neophodno bi bilo da se uradi sociološka analiza, ko su ti mladići, odakle potiču, iz koje socijalne sredine, kakve porodice, kog su obrazovanja, da se utvrdi njihova socijalna karta. Jedino na taj način je moguće da se pronađu koreni njihovog nasilnog ponašanja.

 

Svaka četvrta žena u Srbiji žrtva

Frapantan je podatak da je čak 78 odsto žena u Srbiji žrtava nasilja, kao i da je svaka četvrta žena u Srbiji doživela fizičko nasilje, a da se pri tome ne traži pomoć institucija. Razlozi neprijavljivanja nasilnika su sramota, osuda okoline, strah od osvete, briga za bezbednost deteta. Upravo neprijavljivanje nasilničkog ponašanja je velika greška, jer izostaje adekvatna pomoć i ujedno se narušava psiha žrtve, obično žene, a kasnije deteta koje nije samo nemi posmatrač već i trpi psihofizičku torturu. Zabrinjavajuć je i podatak da je period trpljenja nasilja u porodici u Srbiji u proseku oko 12 godina i da se žrtve tek tada odluče da potraže stručnu pomoć i zaštitu. Pri tome oko 68 odsto slučajeva žrtvi najčešće ne zna kome da se obrati za pomoć.

 

Vesna Stanojevic, koordinator Savetovališta protiv nasilja u porodici

Vesna Stanojević, koordinator Savetovališta protiv nasilja u porodici

 

Oblici nasilja
Postoje tri oblika nasilja. Prvo je fizičko koje podrazumeva i seksualno, zatim psihičko i ekonomsko. Ukoliko se fizičko nasilje blagovremeno ne prijavi nadležnim službama- policiji, može da se završi teškim fizičkim povredama i smrću. Psihičko zlostavljanje je daleko perfidnije i traje godinama dok se ne uništi integritet, ličnost i zdravlje žrtve. Ekonomsko maltretiranje predstavlja ucenu i kaznu nasilnika za “neposlušnu“ žrtvu vodeći je na rub egzistencije, bez materijalnih sredstava, imovinskih prava, ponekad do izgladnjivanja.

Porodica izvor problema
Uzrok nasilja tumači se na mnogo načina, a u suštini izvor problema je u porodici. Mnoga tumačenja podrazumevaju da je porast nasilja u našem društvu posledica lošeg ekonomskog stanja, krize, minulih ratnih sukoba, velike količine oružja. Međutim, kako već sedamanest godina prati pitanja nasilja uzrok je uvek u porodici, ističe Vesna Stanojević. 

Deca se u porodici ne usmeravju na duhovne vrednosti, i umesto da ih roditelj uputi na usavršavanje znanja, čitanje ili recimo da idu u pozorište ili posete koncert, ona lutaju ulicama i noću sede po ćoškovima. Naravno, odgovornost je na roditeljima, a ne na deci, jer ako dete raste u porodici gde dominiraju alkohol i agresija ono pati, ali i kopira taj model ponašanja. 

Deca odrastaju nesrećna, apatična, a u agresivnim grupama pronalaze utočište, jer od svoje porodice ne dobijaju ono što im je potrebno. Neophodno je pravilno usmerenje u životu koje podrazumeva dobro obrazovanje koje deci omogućava da postanu uspešni i zadovoljni ljudi.

 

Agresija već u školskom uzrastu
Kako je veliki broj dece smešten u Sigurnoj kući, uočeno je da su rano prihvatili model nasilnog ponašanja oca. Interesuju ih borilačke veštine, agresivne igre a manje su zainteresovana za učenje. Otac ne mora da je nasilnik, nego se dešava da stalno pokazuje nezadovoljstvo sopstvenim životom. Oštrim rečima i psovkama pred detetom, okrivljue društvo za lošu ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi, zatim stalno ponavlja da mu sistem nije omoogućio da udobno živi, da nema rešeno stambeno pitanje, kola, ekonomsku stabilnost.
Postavlja se pitanje šta je takav roditelj uradio da situaciju promeni, umesto da krivicu prebacuje na druge i kod detata u ranoj mladosti izazove nezadovoljstvo. 

Kada rastu u takvom okruženju deca već u školskom uzrastu postaju agresivna i počinju da mrze one koji žive bolje. Zatim se organizuju u grupe s istomišljenicima, napadaju one kojima zavide, otimaju materijalne stvari i fizički ih zlostavljaju. Ovakvo ponašanje se pogoršava u adolescentskom dobu kada postaju sve agresivniji. 

Kada u školi profesori uoče i obaveste roditelje o nasilnom ponašanju deteta roditelji obično brane i pravdaju svoje dete umesto da reaguju, promene svoje ponašanje i drugačije vaspitavaju decu.

 

Odlučna društvena akcija protiv nasilja
Da bi se smanjio broj nasilja u društvu, neophodne su korenite promene kojima se rešavaju uzroci nasilja, nastavlja Vesna Stanojević. 

Naime, potrebno je najpre uraditi socijalnu analizu odakale nasilnici potiču, iz kog grada, kog naselja u gradu i u dogovoru sa lokalnom samoupravom uraditi opsežnu prevenciju nasilnog ponašanja.
Najavljene mere represije, zabrana navijačkih grupa povodom smrti dvadesetosmogodišnjeg Francuza u Beogradu, mogu da daju trenutne rezultate, ali neophodno je organizovati odlučnu društvenu akciju i usmeriti se na porodično nasilje, jer je porodica baza za pravilan razvoj deteta, kao i osnov posperitnog društva.

 

Stop nasilju

 

Ohrabrujuća poruka Predsednika Srbije
„Ohrabrujuća je izjava predsednika Srbije Borisa Tadića da će pitanje nasilja ubuduće imati društveni prioritet. Mislim da je potrebno napraviti spregu između korena problema, koji bez svake sumnje leži u porodici sa socijalnim institucijama, pravosuđem i policijom, o čemu govorim gotovo dve decenije“, ističe Stanojević. 

Društvene akcije do sada nisu bile sistematizovane, neophodno je da se uspostavi saradnja izmedju instuticija, tek tada je moguće rešiti problem nasilja.
„Ovo govorim iz iskustva jer se svakodnevno suočavamsa problemom smeštaja i izdržavanja žena i dece u Sigurnoj kući. Kao nevladina organizacija funkcionišemo samo uz pomoć donacija, kojih u trenutku eknomske krize nema. Slični problemi očekuju našu državu kada krene u akciju pomoći zlostavljanim osobama i iskorenjivanje nasilja“.

 

Tekst: Violeta Aleksić

Tagovi: