Zlatni saveti Mile Marčete: Uspeh se kreira, harizma se uči, sve zavisi jedino od vas!

by | januar 27, 2017

Mila Marčeta, kao žena na muškoj poziciji, tačnije deo korporativnog vrha, za vas otkriva kako ona na to gleda iz ličnog ugla. Kako emocije načiniti oružjem za bolji posao, a ne napraviti ih samo teretnom kočnicom.

Foto: Lična arhiva

“Interesantno mi je kako smo skloni da lenjost ili nesposobnost da se suštinski bavimo nekim problemom pretvorimo u potpuno ignorisanje istog ili u pravilo kojim se problem zabranjuje. Na primer „Emocijama nema mesta u kancelariji“. Slažem se, histerično plakanje ili nepristojnu svađu niko ne želi da vidi i doživi na poslu, ali hajde da razmislimo – šta je zaista problem: emocija ili neprimereno izražavanje emocije? Zanemarimo za trenutak sveprisutni teror misli i budi pozitivan pokreta. Sve emocije koje osećamo su ljudske i za ljude. Na poslu provodimo veći deo dana, svakog dana. Kad saberemo dva i dva ispada da moramo napraviti nemogući izbor – budi ljudsko biće ili budi zaposlen. Sve ljudsko i sve profesionalno u meni se buni!

Ne pristajem da se pretvorim u bezosećajnog robota; mora postojati način da budem ono što jesam, a da postignem uspeh u karijeri onako kako sam ga zacrtala.

I da, postoji.

Sredinom devedesetih, pojavio se pojam emocionalna inteligencija i ubrzo su ga usvojili i teoretičari menadžmenta da opišu ono nešto što izdvaja uspešne od neuspešnih. Sigurno ste primetili koliko ima inteligentnih, obrazovanih, obučenih i naučenih, a neuspešnih. Kao odgovor na „Zašto?“ nametnula se veština prepoznavanja i upravljanja emocijama, svojim i svog okruženja. Obzirom da se radi o skupu veština i o umešnosti njihovog pravovremenog i primerenog korišćenja, meni je bliži izraz emocionalna kompetencija.

Emocionalnu kompetenciju je lakše razumeti i usvojiti kao koncept, ako je posmatramo sa dve strane – jedno su lične veštine, kao što su svest o sopstvenim osećanjima i vladanje sobom, a drugo su socijalne veštine, sposobnost da razumemo druge ljude i snalažljivost u medjuljudskim odnosima.

Oba skupa veština su samo dve strane istog novčića i potrebno je da ih obe savladamo i uvrstimo u svoj koferčić korisnih veština.

Kada radimo na razvoju svoje poslovne karijere, to posebno dolazi do izražaja.

Lične kompetencije treba da uposlimo od prvog dana, zapravo i pre nego što se zaposlimo. Kada razmišljate o potencijalnom zaposlenju, pretpostavljam da kao ozbiljna i zrela osoba, izboru posla i poslodavca pristupate sistematično. Dakle, na listi za i protiv svoje mesto treba da nađu i nemerljiva zapažanja, kao na primer „kada sam pročitala opis posla, nešto mi ja zasmetalo“. Onda budite iskreni prema sebi, pa priznajte šta je to NEŠTO.

Emocije uvek služe nekoj svrsi i uvek potiču odnekud.

Dakle, ako osetite da nešto nije kako treba, sigurno postoji razlog za taj osećaj nelagode. Pri tome, budite otvorenog uma, pa priznajte sebi, i prihvatite, da ste se možda samo uplašili odgovornosti ili obima posla. U tom slučaju, potrebno je da osnažite sebe tako što ćete definisati resurse koji su vam potrebni da biste mogli da odgovorite tom izazovu. Zatim, isplanirajte akcije koje treba da preduzmete da biste stekli resurse koji vam nedostaju. I na kraju, razmotrite da li i u kojoj meri, te akcije možete da preduzmete paralelno sa novim poslom. Ceo ovaj proces ćete završiti mnogo lakše ako polazite sa pozicije Ja to mogu, hajde da vidim kako.

Pod vladanjem sobom mislimo na sposobnost da na odogovarajući, dakle korisni i pozitivan, način emotivno reagujemo, ili ne reagujemo, na ljude i situacije. Nikako nisam zagovornik ćuti i trpi, ali svakako jesam one druge izreke pametno biraj svoje bitke. Ono što meni pomaže da ovladam sobom i kad mi para ide na uši je samo jedno pitanje ,,Kome koristi ako ja sad eksplodiram?“. Verujte mi, nikad odgovor nije meni.

Foto: Lična arhiva

Foto: Lična arhiva

A kako koristite svoje lične kompetencije u poslovnom okruženju je od suštinske važnosti za kreiranje karijere.

Nebrojano puta mi je pomogla mogućnost da se izmesti iz svoje pozicije i posmatram poslovnu situaciju iz perspektive sagovornika, ili bar iz neutralne pozicije. Ova vredna veština se vežba i usavršava pažljivim posmatranjem ljudi oko sebe i utišavanjem svog sopstvenog ega. Ego je još jedna od, po meni neopravdano, prokaženih sastavnih delova ljudskog bića. Zdrav ego je potreban i koristan, on nam može pomoći da stremimo napred, može nam pomoći da sačuvamo sebe od neuspeha, da sačuvamo samopoštovanje. Problem nastaje kada ego počne da divlja i da zahteva svu pažnju ovog sveta, pa vidimo i čujemo samo sebe. Ako nemate mogućnost da se odselite na pusto ostrvo da lepo u miru živite sa svojim bolesnim egom, onda vežbajte da kontrolišete ego da biste mogli da živite, radite i saradjujete sa drugim ljudskim bićima.

Snalaženje u međuljudskim odnosima je direktna posledica uspešno savladanih ostalih veština emocionalne kompetencije. Sigurno i vi znate one harizmatične ljudi koji mogu ležerno i opušteno da rade, pričaju ili samo budu u društvu drugih ljudi. Obično se kaže da im je to u krvi, aludirajući na neku rodjenjem predodredjenu veštinu. Dobra vest za sve vas koji tako mislite – harizma je rezultat viskog stepena emocionalne kompetencije i kao takva, može se uvežbati i usavršiti.

Možemo pričati danima o emocionalnoj kompetencija, a na kraju se sve svodi na vrlo jednostavnu konstataciju:

Uspeh se kreira, harizma se uči, sve zavisi samo i jedino od vas.

Za radost vašeg uspeha,

Mila

 

Tagovi: