Možete li da zamislite ŽIVOT BEZ POZNATIH?

by | septembar 24, 2009

Ne, ne mislimo na svet bez zabave, već samo svet u kojem zabavljači ne bi bili „njihova visočanstva“ ili „božanstva“ koja imaju monopol nad većim delom kolektivne pažnje. U tom, za sada nezamislivom svetu, glumci i pevači bi „samo“ glumili i pevali – baš kao što učitelji uče decu, a knjižari prodaju knjige. Tada se niko ne bi uzbuđivao ni zbog čega. Na kraju krajeva, posao je samo posao i „izvođači umetničkih radova“ tako bi razmišljali i tako se ponašali…

Ali, da li bi se, u tom slučaju, promenio vaš život? Ukoliko ste podlegli jednoj od osnovnih tekovina današnje kulture – maniji za poznatima – možete da pretpostavite kako bi to bilo lepo da ne razmišljate o, na primer, Paris Hilton (ili, u zavisnosti od vaših afiniteta, o Ceci). Onda opet, kao što ekolozi znaju da kažu, taman uklonite jednu napast (da ne kažemo, štetočinu), a druga se pojavi i to sasvim neočekivano. Dakle, razmotrite, ako možete, neka od potencijalnih zadovoljstava i negativnih strana života bez sjaja crvenog tepiha.

 

ŠTA BI BILO KAD IH NE BI BILO

 

kad ne bi bilo poznatih

LOŠA STRANA: Izgledali biste manje privlačno U svetu bez filmskih i muzičkih zvezda i zvezdica, savršene manekenke i fotomodeli verovatno bi preuzeli ulogu glavnih ikona lepote. E sad, zamislite da morate da se upoređujete sa simbolima nemogućeg savršenstva! Na svu sreću, zahvaljujući novim „lepoticama“ – Sari Džesiki Parker, Kler Dejns, Umi Turman, kultura poznatih znatno je proširila pojam lepote i privlačnosti. Muškarci su i u ovoj sferi posebno profitirali. Danas na svakog Breda Pita postoji bar jedan ružnjikavi osrednjak poput Džejmsa Gandolfinija kojeg krasi epitet seks-simbola. OK, dotičnog Gandolfinija često nazivaju netipičnim seks-simbolom, ali i to je mnogo bolje nego što svaka druga žena, poredeći se sa svojim blistavim konkurentkinjama ume sebi da kaže: „Nikada, ni za milion godina“!
DOBRA STRANA: Manji rizik od polno prenosivih bolesti Zašto? Pa, nema grupi devojaka!

 


LOŠA STRANA: Ne bismo uživali u čežnji za cipelama sa Swarovski kristalima, niti za torbicom od 300 evra Koja bi natprirodna sila mogla da natera običnu smrtnicu (sa platom od jedva 200 evra) da potroši pola svoje mesečne zarade na par čizama? Pa, sasvim je jasno
– fotka megapoznate zvezde koja, na nekom glamuroznom partiju, naprosto provocira čizmama u prvom planu. Kultura poznatih nameće rasipništvo kao nešto sasvim normalno, rutinsko, čak neophodno. Ako ništa drugo, obične smrtnice smatraju da nisu ništa gore od onih koje šetaju crvenim tepihom, kao i da im ista garderoba i obuća ne pristaju ništa manje dobro nego zvezdama.

DOBRA STRANA: Ne biste trošili toliko novca za pomodne stvari Žene imaju potrebu da se približe svojim idolima. Bez njih – svoj novac biste mogli da uložite u putovanja, rešenje stambenog problema, obrazovanje…

 

LOŠA STRANA:  Moda onda ne bi bila toliko interesantna Modna industrija teži kreiranju pravila; poznati vole da ih krše i, čineći to, pružaju nama ostalima više slobode da nosimo ono što želimo. Naravno, „normalni“ ljudi su smislili eklekticizam stila, ali poznati su zaslužni za to što je zamešateljstvo postalo tako kul.

DOBRA STRANA:Mlade devojke se ne bi oblačile kao, hm… prijateljice noći Razmislite o tome: Da Britni Spirs, kao i brojne pop zvezde i starlete, nije standardizovala vamp stil odevanja za tinejdžerke, nema ni govora o tome da bi roditelji puštali svoje kćerke u jeku puberteta, pa čak i one mlađe, da izlaze iz kuće u TOME! Ma, nema šanse!


LOŠA STRANA:
  Vozili bismo starudiju i krš od kola… Zbog čega bi svet mnogo brže stigao do ekološkog Armagedona. Sva ta luksuzna kola i džipovi evropskih i azijskih proizvođača, ne samo što izgledaju lepše od „jugića“ ili nekog prastarog „golfa“, već koriste „ozone friendly“ goriva, ispuštaju manje gasova i „tiše“ se kreću.

DOBRA STRANA: Bili bismo pametniji Desetak minuta jednog tok-šoua, dvadesetak drugog, petnaestak minuta praćenja najsvežijih vesti iz života poznatih. I, znate šta? Kada smo dobro obavešteni o (izvinjavamo se!) glupim stvarima, to nas u stvari čini glupljima! (Priznajte, osećate da vam IQ pada bar za deset poena svaki put kada čujete „stvar“ neke novokomponovane zvezde ili da je još neka javana ličnost operisala grudi!)

 

LOŠA STRANA:  Ne bi došlo do razvoja plastične hirurgije, novih metoda i klinika U tom slučaju, ni vi ne biste mogli tako lako da napravite „neki mali zahvat“ kada vam zatreba (ili je to možda dobra strana?).

DOBRA STRANA: Manje loših filmova Koliko se danas samo snimi osrednjih filmova zbog angažmana velikih filmskih zvezda za koje se zna da će privući pažnju publike? U svakom slučaju, mnogo, mnogo više nego u eri zlatnih holivudskih filmova! A mi često gubimo vreme na njih!

 

LOŠA STRANA:  Ne bismo mogli da eskiviramo neugodna pitanja o ličnom životu Zamislite samo koliko treba uložiti energije u razgovor sa prijateljima o, recimo, „teškom periodu“ koji Eva Longorija proživljava sa svojim dečkom, košarkašem Tonijem Parkerom ili, ako ste bliži domaćoj džetset sceni, o tome da li Ceca „ima“ nekoga, ako ima, ko bi to mogao da bude. Ponekad je razgovor o zbrci u životima poznatih faca odlična eskivaža priče o našem ličnom haosu. Uostalom, kad ne bi bilo silnih razvoda, novih veza i vezica, glamuroznih venčanja, „slavnih“ trudnica i prinova, bili biste primorani da iskreno odgovarate na brojna lična, često neugodna pitanja.

DOBRA STRANA:Osećali biste se mlađe Sa naslovnih strana tabloida, ali i druge vrste štampe, naprosto ne silaze ultramlade devojke, gotovo adolescentkinje! Zbog toga, starije zvezde angažuju armije vizažista i plastičnih hirurga koji ih čine nekako neprirodno mladima. Da ne postoji ta industrija poznatih i slavnih, koja šalje jasnu poruku da žena može da bude super seksi jedino ako ima od 18 do 25 godina, svi mi, koji iskačemo iz te demografske slike ne bismo nikada saznali da je starenje ružna pojava.

 

LOŠA STRANA:  Ne biste mogli učiti na njihovim greškama Neprekidno slušamo o uzorima iz sveta poznatih. Međutim, istina je da su mnoge zvezde zapravo antimodeli. One nam pokazuju kako ne treba da se živi, kako ne treba da se voli, kako ne treba da se zabavlja… Jedno od ključnih zadovoljstava koje crpimo iz opsesje poznatima jeste, na kraju krajeva, to što obično i svedočimo njihovim moralnim posrnućima i samodestrukciji. Ipak, posmatranje i učenje na tuđim greškama, bez obzira na to da li se one prave trenutno ili kontinuirano, samo je deo zabave. Stvarna korist jeste saznanje, bez obzira na to koliko je vaš život tih i malen, da vaši porazi ili blamovi nikada neće osvanuti na prvim stranicama štampe. E, to je već nešto!

DOBRA STRANA: Da nema života poznatih, svakako biste imali više vremena da se pozabavite sopstvenim.

 

Tekst: Nataša Ćovin; Foto: Arhiva CMI

Tagovi: