Tri kobne čaše: Zbog voćnih sokova možete i da se razbolite

by | septembar 26, 2011

Istraživanje je pokazalo da neki kupovni voćni sokovi sadrže toliko šećera da mogu da povećaju rizik od određenih tipova raka.
Ispijanje voćnog soka je navodno vrlo zdrav način da započnete dan. Ali, čaša puna soka možda i nije toliko korisna kao što mislite, a mogla bi i da vam naškodi.

Naime, naučnici tvrde da neki industrijski obrađeni voćni sokovi sadrže toliko šećera da povećavaju rizik od razvoja određenih oblika tumora, umesto da ih sprečavaju.
Zapravo, do trenutka kad je sok obrađen i spakovan, velik broj korisnih sastojaka voća koji štite od tumora – kao što su vitamin C, vlakna i antioksidanti – više se ne nalaze u soku.

Australijski naučnici su istraživali koliko je određeno voće i povrće korisno u prevenciji raka creva.
Šta koristi, a šta šteti?

Analizirajući način ishrane 2.200 odraslih osoba, ustanovili su da oni koji na dnevnoj bazi jedu jabuke, klice ili brokuli imaju manje šanse da obole od raka creva. Međutim, oni koji su konzumirali puno voćnog soka su imali veći rizik od oboljenja.

U studiji koju su objavili u “Journal of the American Dietetic Association”, pišu da oni koji piju više od tri čaše voćnog soka na dan imaju veće šanse da obole od raka debelog creva. Stručnjaci smatraju da je za to odgovorna velika količina šećera u soku.
Istina o 100-postotnim voćnim sokovima
Naviknuli smo da sok od naranče ili bilo kog drugog voća možemo da kupimo 365 dana u godini. Veliki proizvođači sokova uveravaju nas da je tečnost koju prodaju: prirodna, čista i krajnje jednostavna.
Proizvođači na ambalaži znaju da istaknu da je, što se tiče sastava, reč o 100-postotnom voćnom soku. To je dakako bolje od mešavine šećera, vode i koncentrata, koji se takođe nude. Naravno, izostavljaju se detalji o pravoj prirodi proizvodnje većine 100-postotnih voćnih sokova.
"New York Times" se pozabavio prirodno isceđenim sokovima i objavio da su proizvođači tek ‘relativno iskreni’. Primera radi, već 30 godina uspevaju da prodaju frazu ‘nije od koncentrata’ kako bi pokazali da je pasterizovani sok koji prodaju bolji od jeftinog soka koji se radi od koncentrata. Potrošače su uverili da je pasterizovani sok svežiji i uopšteno bolji proizvod koji zaslužuje veću cenu.

U čemu je problem?

U stvarnosti, pasterizovani sok ne sadrži bolje sastojke nego je njegova proizvodnja zahtevnija i skuplja. Iz pasteriziranog soka se uklanja kiseonik kako ne bi oksidirao u skladištu, u kojem se čuva i po godinu dana. Međutim, kad se iz soka izbaci kiseonik, uklone se i sastojci koje pridonose ukusu. Proizvođači soka zbog toga angažuju proizvođače ukusa i mirisa – iste one koji proizvode i mirise za parfeme. Sastojci koji vraćaju ukus i ‘prirodni’ miris soku naknadno se ubacuju u njega. Na etiketi ih ne navode jer se dobijaju iz narandži i ulja – iako će vam oni koji poznaju tehnologiju priznati da to ima malo veze s prirodnom.

Sok od pomorandže namenjen tržištu SAD-a sadrži veće količine etil butirata, koji se nalazi u mirisu sveže oceđenog soka naranče, za koji su proizvođači otkrili da se najviše sviđa potrošačima na području SAD-a. U sokove namenjene tržištima Južne Amerike ili Evrope dodaju se drugačiji ukusi i mirisi.

Formula se razlikuje od proizvođača do proizvođača, kako bi njihov proizvod zadržao jedinstvenost na tržištu, ali uspešnije marke drugi nastoje da kopiraju.

Pa, možda bi ipak bilo bolje da kupite sokovnik?!
 

Tagovi: