Never look back in anger

by | septembar 25, 2013

ZanaPCelulit ima veze s prošlošću. Onaj mišić sa zadnje strane butina, tu deponujemo nostalgiju. Vrtimo stalno stare programe i stare događaje i uživamo da lamentiramo nad njima. „Samosažaljenje je najstrašnija stvar“, govorio je Karlos Kastaneda. Nema ništa gore od samoočajanja. Bolest nije nikakav problem u poređenju s tim koliko osoba može očajavati zbog toga, te na neki perfidni način uživati u pažnji koju ima.

Vidite, svi žale Sina Božjeg, muke kroz koje je prošao i događaj na krstu, a zaboravljaju da je on sin Božji i da je vaskrsao. Halo, taj momenat metafore nikako da dopre do svih probuđenih vernika. Svaka bolest nas nečemu uči, a nedavno sam konačno dobila i prevod knjige „Bolest kao put do izlečenja“, Ridigera Dalkea i Torvalda Detlefsena, koji divno mogu da vam rastumače sve ono što savremenog čoveka muči, značenje svih bolesti i njihovih simptoma. Zapravo, vode vas do zdravlja kroz razumevanje odnosa između duše i tela. Ponekad ljudi vole da ih definiše njihova dijagnoza, pa govore da su dijabetičari, imaju alergije, infekcije, hepatitis, zečetitis, hronično ovo ili ono i – jednostavno zaglave se u iluziji da je nemoguće promeniti trenutno stanje. Ali kao što smo zdravlje izmenili u bolest, isto tako moguće je i obrnuto. Uz uslov da vam bolest postane prijatelj – vodi vas istinskom isceljenju na svim nivoima, a posebno na nivou duše.

Ovih dana specijalno me zanimaju slučajevi s viškom kilograma. Mi smo svi rođeni kao divna bića koja rastu uz više ili manje ljubavi, ali, ako ništa drugo, imamo bar dovoljno hrane oko sebe. I u nekom trenutku sve svoje nedostatke zamenjujemo i nadoknađujemo – hranom. Probajte da ostavite kafu ili cigarete ili bilo šta što „zvanično“ izaziva zavisnost – malo se pomučite, ali uspevate… No, probajte da ostavite hranu!

Svakojake izgovore sam slušala, naravno i ono o mesu i proteinima. Danas valjda stvarno treba da imate spržen mozak kako biste poverovali u tu priču da redovnom konzumacijom ubijene životinje koja je em pod stresom em nakljukana antibioticima i ko zna čime još pomažete sebi u poboljšanju proteinske strukture. Yeah, right, zemlja je okrugla ravna ploča… ima i jedna odlična knjiga koja se zove Hemoterapija leči rak, a zemlja je okrugla ravna ploča. Danas zaista nema razloga da, čak i ako ne uključite zdrav razum, ne vidite da u tim „zvaničnim“ izveštajima za javnost nešto ne funkcioniše. Pa i da se ubacujete u teorije zavere.

A tek mlečni proizvodi, kako ću ja bez jogurta i sira? Mi smo robovi svojih navika a onda se pitamo zašto nam životi ne funkcionišu. Što bi rekao Kastaneda u jednom intervjuu: Šećer je isto tako efikasan ubica kao i zdrav razum. Kakav je to emotivni pakao praćen egzistencijalnim strahovima? Ovog proleća sam zamislila da pomognem onima koji dolaze na moje Soulfood sesije upravo u tome – da promenimo realnost i telo svedemo na njegovu suštinu. Da prestanemo da očajavamo, sažaljevamo i lamentiramo nad prošlošću – i da uđemo u svoje skinny jeans! Znate one što ih čuvate a ne možete ih obući? I čekate tako jedan dan kad ćete se pokrenuti… E pa taj dan je došao!

Svi ti kilogrami oko struka i na butinama samo su poruka iz sfere duševnog ka sferi vidljivog na telu. Kad ne slušate suptilne poruke svog unutrašnjeg bića, ono često voli da vam vrlo egzaktno pokaže u stilu: „Halo, pogledaj se u ogledalu, imam nešto da ti kažem. Ja sam tvoje telo, da, da… ovo što vidiš… kako bi bilo da malo obratiš pažnju na mene? I da mene voliš malo više nego što zakopavaš osećanja hranom?“ Kako bi bilo da ovog proleća raskrstimo s prošlošću i počnemo da živimo sada i ovde – u novom fantastičnom telu. After all, to je hram naše duše, u ovom životu. Sve je moguće, nije skupo i ne boli ništa, a može vam se desiti da bude najzabavnija avantura vašeg života. Možda usput sretnete i svoje unutrašnje dete, umetnika, mirnog ratnika, svoju istinsku žensku prirodu, a možda upoznate i nekog čarobnjaka.

Ako sam išta otkrila u dosadašnjim istraživanjima, to je onda jedna bitna stvar, zajednička za sve – rešenja su uvek vrlo jednostavna i uvek su tu oko nas. Ili u nama. Dijete već znate, ali one ne uspevaju, međutim – kad se zaljubite, odmah se prolepšate i smršate sami od sebe. Ljubav leči sve, univerzalni je lek, a ne mora čak biti u pitanju ni romantična ljubav. Invite some loving love into your life. Love yourself. Ko god ima problem s želucem i varenjem, treba sam sebe da zapita: Šta ne mogu ili neću da progutam? Da li se jedem u sebi? Kako postupam sa svojim osećanjima, zbog čega sam ljuta, kako postupam sa svojom agresivnošću, u kojoj meri izbegavam sukobe? Oni koji boluju od želuca moraju naučiti da osveste svoja osećanja, da svesno obrađuju sukobe i svesno vare utiske.

Evo vam dve surove istine da lamentirate ovog meseca nad njima. Prva: Odlazimo u grob poričući da smo magična bića, na našem dnevnom redu je služenje egu umesto duhu. I druga: Love is something you give, not something you get.

Iako znam da ljudi ne žele istinu nego samo lepo pakovanje. Ipak, ja volim istinu upakovanu u lepo pakovanje. A ponekad iza iluzije dolazi istina.

Budite u toku: www.zanapoliakov.com.

Tagovi: