Poverenje je ključ ljubavi

by | februar 3, 2014
zzana

Foto: Aleksandra & Branislav Coka Ostojić

Koliko puta ste osetili lošu vibraciju u vazduhu, da neka osoba nije dobra za vas ali ste ipak, što zbog lenjosti, požude ili fantazije prenebregnuli osećaj koji je došao iz vaše podsvesti i ignorisali svoju intuiciju? I koliko puta ste bili u pravu ali jedan dan prekasno?

Gotovo uvek, zar ne?

Nije redak slučaj da se prevarimo u datom poverenju i budemo iznevereni. Bez obzira na to koliko dugo i mislimo da dobro nekoga znamo, može nam se desiti da ostanemo kratkih rukava. Jednostavno, ljudi i okolnosti se menjaju ili smo bili nesmotreni i nespremni da prihvatimo istinu u tom trenutku i gajili nadu, ’možda će se promeniti’?

Nasuprot tome, večito nepoverenje, sumnjičavost i nemogućnost da se drugima predamo u potpunosti predstavlja pravu agoniju. Voleti bez potpunog predavanja i poverenja je nemoguće. To je kao kad nekog zagrliš samo malo naslonivši dlanove na njegova ramena i obrazom ovlaš dotakneš njegov, a između vaših tela vapi ponor praznine.

Poverenje je ključ svakog dobrog odnosa. Njime se otvaraju vrata ljubavi.

Dok sam juče gledala francuski film, ’Plavo je najtoplija boja’, u trenutku sam shvatila zašto neke moje veze nisu uspele, iako, naizgled, nisu postojale nikakve prepreke.

Jednostavno, nisam im verovala.

Ne zato što su me lagali, izneverili ili bili loši već zbog toga što nisam verovala sebi da ja to hoću, mogu ili istinski želim. Znate, nekada samo mislimo da nešto želimo, a ustvari, pravi odgovor skriva se duboko u našoj podsvesti, koja sama odradi svoje. A nas, eto, kao mene, na primer, obavesti mnogo godina kasnije. Kao i sve, i uvidi dođu do nas tek kada smo spremni za njih.

Kako da verujem njemu kad ni sebi ne mogu?! S druge strane, osećajući moju hladnu sumnju i zadršku, ni on ne može da veruje meni. Nepoverenje se oseća, kao smrad.

U životu, kao svetu projekcija u ogledalu, mi samo opažamo ono što jesmo. Da bismo pronašli istinu izvan granica koje nam postavlja naš ego, vredi da ukažemo poverenje i zavirimo ispod površine svake situacije, da bismo pronašli njen pravi smisao.

Obaziranje na sve znake upozorenja, crvene lampice i intuiciju ne dovodi se u pitanju. Virus scan i treba da je uključen sve vreme. Šta više, obavezno je. Kako kažu, nikada ne veruj mužu koji je predaleko niti mladoženji koji je preblizu. Ali robovanje sumnji je prepreka poverenju, a time ljubavi i sreći, koju postavlja naš strah, da ne bismo bili (opet) povređeni.

Bez poverenja nemoguće je živeti. Nijedan korak ne bismo mogli da pružimo da ne verujemo, sami sebi, da možemo bezbedno kročiti nogom na tlo. Kada je uspostavljeno, prestaje da bude predmet razmišljanja.

A gde se krije poverenje?

U poslednjoj barijeri odnosa.

Poverenje je stvar osećaja i odluke, a zasnovano na nizu dela koja mu prethode.

Gradi se godinama, ruši u trenutku. Jer ne veruje se rečima već delima.

Poverenje se gradi držanjem obećanja, otvorenošću u komunikaciji, iskrenom nastupu sa integritetom i bez skrivenih namera. Baziran na takvoj osnovi svaki odnos postaje čvrst kao kamen, o koji spoticanja nema. Kamen čvrst kao stena, a koliko je meni poznato, najtvrđi je dijamant. U tom slučaju, sasvim mali je dovoljan da zablista kao kruna odnosa dvoje ljudi koji veruju jedno drugom. 🙂

Ako ti verujem, idem s tobom do kraja sveta. Za nas granice ne postoje. Možemo zajedno pomeriti planine. Poverenje je tačka iz koje se mogu razviti dobre priče i izgraditi dugotrajni odnosi. Vrlo često zna da nadjača i nadomesti mnoge druge nedostatke.

U pogledu izgradnje poverenja u odnosu među ljudima volim da praktikujem veštinu pažljivog, posve prefinjenog slušanja i opažanja. Drugi ljudi nam pokazuju ko su i šta su na bezbroj načina, od suptilnog govora tela do smisla za humor. Neverbalna komunikacija zna da zveči na sav glas. Da se čuje kao sa razglasa bez izgovorenog glasa.

A kad se naruši poverenje, ljubav se topi kao kockica leda na tropskoj vrelini. Nakon toga, ni večnost nije dovoljna da se ponovo izgradi. Pocepaj papir i na njemu zauvek ostaje trag zakrpe. Zadebljanja, šupljine i neravnine prepreke su koje se mogu oprostiti, prihvatiti, tolerisati ali ne možemo zanemariti činjenicu da postoje. Večito ćemo ih biti svesni.

Bojim se da nema prostora za ljubav nakon narušenog poverenja, ukoliko ne želimo da spavamo sa upaljenim svetlom.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Pratite Žanu na Facebooku i Twitteru ili potražite aplikaciju „Žanin ugao“ na Windows Storeu.

Tagovi: