Svako jednom primi kosku

by | decembar 25, 2013

zzanapI am just gonna shut myself down emotionally… like George Clooney”, kaže ona u filmu Friends with Benefits. ”I am just going to work and fuck. Like George Clooney”, kaže on, u istom filmu. Uopšte nije nova produkcija, ali mi već godinama ili mesecima odzvanjaju ove reči. Tako amblematično, jedna rečenica koja sumira sve. Žene će biti emotivno zatvorene, a muškarci će raditi i j… I to je to.

Još uvek imam kuglu u pleksusu koju sam dobila od udarca jutros. Ne, ne, niko me nije tukao, ali newlyfound lover je imao napad iskrenosti nakon doručka i trosatnog seksa, te mi je rekao da je ”upoznao nekog”, da ne zna šta će biti, ali ako bude nešto – nećemo više moći da se viđamo. I mean, who does that posle trostrukog orgazma? Dok smo još u krevetu, naked, wide open.

Da mi je ponudio novac nakon svega, bilo bi manje ponižavajuće. Ovako je ponižavajuće i glupo u isto vreme. Kao u školi na velikom odmoru kad te neko lupi svom snagom pesnicom u stomak, toliko da izgubiš vazduh. Ne veruješ, ne možeš da dišeš i samo te oči odaju – ispuštaju jebene suze i nemo pitanje ”ali zašto”. Nisam mogla da govorim, samo sam pokupila stvari, stavila naočare za sunce i izašla iz stana, njegovog. Ovaj put sam čak dozvolila sebi da odem toliko daleko da sam i prespavala kod njega. Probudila me je Love Theme iz filma BladeRunner. Mislila sam da sam umrla i da tako izgleda raj. Posle toga sam bila kao u nekom snu, jer svaka pesma na radiju upravo je meni bila upućena. Sva čula su mi bila izoštrena, mislim da bih u hodu isceljivala rane svakog pored koga bi prošla toga dana.

Bila sam potpuno out of space and time… na onom magičnom mestu where everything is possible. Preobražaj kakav dugo nisam osetila. Kad radim svoje sesije, pišem ili šta god da stvaram da, ali Xnot in a relationshipX. Ne kad prespavam kod nekoga u stanu i s nekim u krevetu. Obično mi isisaju svu energiju. Zato i ne volim javna okupljanja, niti tuđe stanove, niti da delim krevet s nekim. A on me je grlio čitave noći. Ujutru sam bila preobražena. Nisam postala mašina, I can feel.

By this time, I should know better. Or just shut myself emotionally, like George Clooney, valjda. Ali kako, za ime sveta, kad verujem da je sve to pogrešno. Mojoj prijateljici kod koje sam svratila posle svega, a koja me je poslužila Jameson viskijem (”Od toga ćeš utrnuti!”), sve je to bilo pomalo i smešno – ona misli da je kompliment kad te u “ovim godinama“ neko želi samo za seks.

No, ona je udata, a u braku je seks moneta, a strast retka kao krzno od činčile. Kad nemaš decu da gledaš kako ona rastu i vreme prolazi, nemaš ni parametar da meriš vreme tako linearno. Nekada sam verovala da kad grudi počnu da mi gledaju nadole, to je znak da sam u ”nekim godinama”.

Međutim, ne znam šta se dešava – one i dalje gledaju nagore. Bez doktora. Valjda ih u tome podržava moje uverenje that the only way is up. A možda i to što sam Bela Spektralna Čarobnica po majanskom kalendaru i što živim 13/28 način praćenja vremena u vremenu bez vremena. I svako kome sam potrebna me potraži, van vremena i prostora. Kud god da pobegnem, pronađu me… iako živim van grada, na ranchu, out of the beaten track, do mene ipak treba doći, nisam tek tako dostupna, ni emotivno, ni prostorno, ni vremenski…

I ovaj se samo pojavio jedne večeri sa dve flaše vina, lubenicom i svojim muzičkim izborom. I sa rečenicom: Od tebe tražim samo da mi veruješ. Ok, rekoh sebi, Let it be. Venera u Vagi, znam tačno kako može biti zavodljivo u tom periodu. Dve osobe s Petar Pan sindromom na jednom mestu, desio se vatromet i neki amazing vrtlog strasti kad biste i danju i noću istraživali krevete i jedno drugo. Nekoliko nedelja kasnije – udarac u pleksus.

Onda mi se izvinjava porukom, uopšte nije imao pojma da će izazvati onakvu moju reakciju jer drži da je iskrenost vrlina. Moji prijatelji strejt muškarci nemaju objašnjenje, jer je jednostavno ”glupo što je pucao sam sebi u noge i još pogodio mene”. ”Kakav idiot, gde si samo uspela na nađeš takvog”, ”Pa to se ne radi, čak i ukoliko je kres šema u pitanju”, ”J…š iskrenost ako povređuješ drugog, nenasilno ponašanje je važnije od iskrenosti”. Divni su mi prijatelji, na putu prosvetljenja. A na sve to pojavi se moj gej prijatelj na biciklu, koji se nije udubljivao u analizu, jednostavno je naručio piće i rekao: ”Maco, ti stvarno nemaš sreće s muškarcima”.

So here I am, čitav dan je neverovatan, od doručka i uzbudljive trosatne poezije u krevetu, sad me još njih trojica propisno zezaju uz koktele: ”Izađi na ulicu da te udari neki auto, to će ti biti treći put danas da te je neko opalio”. Da, ja sam izvor zabave za moje prijatelje and it made me wonder…

Muškarci su oduvek bili opsednuti mojim izgledom i delovima mog tela. ”Žana Poliakov, ja sam veliki fan vašeg lika i dela“, a u stvari mislili bi ”vašeg lika i tela”. Ali meni nikad nije bilo jasno u čemu je stvar, nekako sam oduvek smatrala da sam mnogo interesantnija iznutra nego spolja. But then again, jesam li ikome dozvolila da me uopšte upozna? Ne samo mene kao konceptualnu umetnicu, brižnu baštovanku i postmodernu domaćicu, nego MENE. Ali isto tako znam da postoji neko s kim uopšte ne moram da se upoznajem, neko s kim se prepoznajem, van Vremena i Prostora. Taj neko se samo javi povremeno, ali sinhronizovano. Uvek predosetim šta će se desiti.

Osetila sam da nešto s ovim nije u redu. Nisam ni imala nikakva očekivanja. Nisam ga ni proveravala kod astrologa. On je sve organizovao, ja sam pustila da se stvari događaju. It was simply nice i uživali smo u vremenu koje smo provodili zajedno. Bez obaveza, ali tako to i biva na početku, daš sebi vremena i prostora da nekoga upoznaš. Da prođe onih šest meseci iluzije, da stvarno upoznaš neku osobu, da znaš koji su njegovi snovi, šta su mu tajne želje, šta ga pokreće, šta ga raduje i šta ga boli, how damaged goods we are.

Maca je zaključio da smo mi toliko seksi da svi žele da imaju seks s nama, a on u stvari želi da se uda. Kod mene već nisu časne namere tako da nemam na šta da se žalim. Stručnjak sam da svoj bol pretvorim u zabavu za sve. A onda sam sela u auto i otišla na ranch. Da plačem i očistim ovu ”kost u grlu”. Ali da me niko ne vidi.

It’s a kind of magic.

Budite u toku: www.zanapoliakov.com.

Tagovi: