On je…Nichim Izazvan: Kako bi izgledao Nichimlend?

by | februar 18, 2016

Posle samo desetak minuta provedenih na Tviter profilu Nichim Izazvanog pomislite „ovaj momak se dobro zabavlja pišući tvitove“, zapitate se zašto sve piše velikim slovima, zaključite da izgleda tako da ni u najvećoj gužvi ne možete da ga ne primetite… Sledeće što mi je palo na pamet bilo je – s njim ne treba raditi klasičan intervju, već pitanja bazirati na njegovim tvitovima. Delić te priče je u ovom intervjuu, a sve ostalo u „Lepoti i zdravlju“, koja će se subotu pojaviti u prodaji.

Razgovarala: Brankica Treskavica

Foto: Branko Starčević

Foto: Branko Starčević

NAJBOLJE JE ŠTO LJUDI VIŠE NE MOGU DA PROVALE KAD SAM OZBILJAN, A KAD SE ZAJEBAVAM. ZAPRAVO, UVEK SAM OZBILJAN.

Kad bi analizirao svoj Tviter profil, a zatim odgovarao na pitanje u kom procentu si ozbiljan, šta bi rekao?
Mislim da se najkvalitetnije zezaju ozbiljni ljudi. Smisao za humor je odraz nečije inteligencije. Rekao bih da sam ozbiljan čovek koji jako voli da se smeje. Ne smejem se vicevima, već stvarnom životu sagledanom kroz oči mnogih inteligentnih ljudi.

Da li bolje prođu tvitovi koji su posledica tvoje ozbiljnosti ili zezanja?
Ranije su ti „neozbiljni tvitovi“ bili hit, ali se čovek umori posle nekog vremena. Na mrežama se ljudi previše trude da budu smešni, što je jako naporno. Najbolje je imati balans.

ZAŠTO SVI NE MOGU DA SE SLAŽU LEPO I JEDU SARME.

Sarma je junakinja mnogih tvojih tvitova. Toliko je voliš ili je koristiš kao „gastro simbol“ ovog podneblja?
Sarma je jak brend. Da bi napravio dobar brend, moraš da imaš kvalitetan proizvod. Ona je moja poslovna filozofija, pored činjenice da je neponovljiv gastro užitak.

AKO MISLIŠ DA JE TVOJE SELO NAJLEPŠE, TO NE ZNAČI DA NE TREBA DA OSEDLAŠ KONJA I VIDIŠ DRUGA SELA. AKO NE VIDIŠ, NEĆEŠ NI ZNATI.

Živeo si u mnogim zemljama – od Grčke do Libana, od Poljske do Tunisa, od Ukrajine do Maroka… Oni, kojima se priča o tebi ne svodi na „on je uticajni tviteraš“, znaju ne samo da se zoveš Milan Vučićević, već i da si svojevremeno igrao košarku. Iran je bila jedna od stanica u tvojoj sportskoj karijeri. Kako si, uopšte, došao u situaciju da potpišeš ugovor s klubom iz Irana?
Možda je nepoznato široj javnosti, zbog izolovanosti Irana, ali njihova liga je jedna od najboljih u Aziji, te je to jako atraktivna destinacija za košarkaške legionare. U toj zemlji su radili mnogi naši proslavljeni treneri i igrači. U Iranu sam igrao u tri navrata, a živeo sam u gradovima Širaz, Qom i Teheran. Za tu zemlju me vežu jako lepe uspomene. Zaljubio sam se u Bliski Istok kada sam 2008. prvi tamo otišao. Odmah sam znao da je to mesto kome ću se uvek vraćati.

Kako?
To je nešto unutrašnje, što osetite, a osvojila me je toplina ljudi. Veličanstvena istorija drevne Persije i težak život danas, ukazuju na to da Srbi i Iranci imaju mnogo toga zajedničkog, a između ostalog i sličan smisao za humor. Tokom skoro dve godine provedene tamo, naučio sam da čovek mora da odbaci predrasude i da će – što pre to učini – imati veću šansu da oseti život i istinski upozna svet oko sebe. Kada jednom pronađeš lepotu tamo gde je ne očekuješ, bićeš sposoban da je vidiš na mnogim mestima.

NIŠTA NE MOŽE DA UKOPA ČOVEKA KAO KADA PLJUJE BOLJEG OD SEBE.

Šta misliš, da li su ljudi dovoljno iskreni prema sebi, da bi mogli da spoznaju da je neko bolji od njih?
Ako ne misliš da je neko bolji od tebe, ne možeš da napreduješ. Mislim da je to hendikep.

Da li si, onog dana kada si ovo napisao, čuo da neko „pljuje“ tebe?
Mislim da ne, već je generalno vezano za pojavu da se ljudi ne pogledaju u ogledalo pre nego što iznesu mišljenje o nekom drugom. To je posebno izraženo kada se izjašnjavaju o uspešnim ljudima. Na taj način kompenzuju nezadovoljstvo sobom.

SRBIJI TREBA VIŠE NICHIMA – SLAŽEM SE.

Kakva bi bila Srbija u tom slučaju?
Misliš Nichimlend?

Kako bi izgledao Nichimlend?
Nichimlend bi bila zemlja oslobođena kolektivnog sujeverja i pesimizma. Ljudima bi bilo zabranjeno da nude izgovore umesto rešenja. Svi bi pisali velikim slovima, ali bi govorili mirno i staloženo, sa puno razumevanja za druge. U Nichimlendu ne bi bilo teorija zavere. Osmeh bi bio obavezno oruđe, neophodno za opstanak u Nichimlendu.

Kakav bi bio slogan za gradnju Nichimlenda?
Moj slogan je uvek isti: „Nichim Izazvan, jer za bolje i niste“.

Tagovi: