Million dollar Baby

by | septembar 11, 2013

zana_07_photoBKOvde ti je sve vrhunsko“, kaže moja divna prijateljica Maja, objašnjavajući mi da je vlasnik lokala poreklom Crnogorac. I otad se smejemo govoreći da u našim životima sve treba da bude vrhunsko i najbolje. Mada, tako već i jeste. Naš svet se pobrinuo za nas, da tako bude čak i kad eventualno malo posumnjamo u to. U životu uvek dobijete ono u šta verujete da zaslužujete. Ako mislite da zaslužujete najbolje, tako će i biti.

Druga moja prijateljica, umetnica Nataša Drakula, radi human design. To vam je tumačenje datuma rođenja i toga kako su se poređale zvezde – kako donositi odluke, da li ste generator, manifestator i tako to, vrlo zanimljivo… guglajte malo. Ona mi kaže da sam ja potpuno egoless osoba. Kako se to dogodilo? Razmišljam, fakat, u poslednje vreme, a ima tome dosta, nekako mi je iščilela potreba za dokazivanjem i za konstantnim potvrđivanjem svoje vrednosti. Sad je pravo vreme da kažem „ja jesam“. Možda bih mogla da odem i kod nekog crnogorskog šamana kako bi mi povratio ego. Pa kad lavovski riknem „ja sam“, zatresem čitavu planetu. Smehotresno.

Leškarim u krevetu dok oko mene vise sve sami mrtvi slikari. Moj slatki prijatelj, misteriozni M voli da kupuje stvari koje imaju potvrđenu vrednost, a da ne mora lično da se cenjka, te ima stan od trista kvadrata pun mrtvih slikara. Ja se, naravno, gnušam toga, ali ga razumem – on veruje da zaslužuje sve najbolje. Zato sam valjda i ja sad u njegovom univerzumu.

„Pa dobro, jesi li ti udata ili ne?“, pita me drugi slatki prijatelj, poetični M koji već dvadeset godina pokušava da me odvuče u krevet. I nije da se nećkam, zgodan je, predivan, kreativan, ima sve kvalitete, ali nikako da se poklope želje i mogućnosti. On, na primer, nije siguran da zaslužuje najbolje, stalno mi govori da sam ja za „odlikaše“. Šta god to značilo.

„Zavisi ko me pita“, odgovaram rešena da dekonstruišem potpuno to pitanje braka. Come on people, it is bullshit, svi znaju. To je samo parče papira a s mnogo problematičnih klauzula. Recimo, zašto samo žene uzimaju prezime. Moje venčanje je bilo u Indiji i prezime mi je Gandhi. Htela sam, tokom nekoliko meseci, da vidim kako ću se osećati s njim. Ništa posebno. Evo sad imam i dodato prezime – Žana Poliakov Gandhi. Odgovara mi, znam, jedino mi muž nije odgovarao. Ali šta fali, uzeli smo ono što valja, iskustvo, inspiraciju i eto – dobro prezime.

Kako bi bilo da se svaki čas udajem na nekoj egzotičnoj lokaciji, da se zabavim lepo, osmislim priču i napišem Eat, Pray i Udaj se sto puta? Ovo nije moja ideja, predložila mi ju je Sanja Domazet. Međutim, zanimljivo je da ako upoznam desetak novih osoba među njima je osam fantastičnih žena i jedva dva zanimljiva muškarca.

Jesam li to ja potrošila količinu inspirativnih muškaraca za ovaj period ili su žene jednostavno far more spectacular nego muškarci? Sama pitam, sama odgovaram. Jesu. Upravo to je ta promena paradigme, taj shift, prelazak iz muškog u ženski princip. Žene jednostavno cvetaju. Ali, ta revolucija neće biti na televiziji, neće biti snimljena, ona se događa u svima nama. Start your inner revoluition, celebrate woman as it is, čvrsta i nežna u isto vreme! To mi je rekla jedna fantastična žena, direktorka Gorenja, Alenka Mrzel – koja obožava žene koje su svoje, čvrste i nežne u isto vreme, baš žene!

Ona priča o slabijem polu je izmišljena. Mi smo jači pol u drugom poluvremenu. Prihvatite li to, u ovom novom veku biće vam mnogo lakše. I za boga miloga, prestanite da tražite „tog pravog“ i muža, to je tako last century. Pronađite sebe, onda će vam čitav svet biti saputnik, a svaki partner pravi, jer kad imate sebe ništa nećete izgubiti. Rekoh negde u nekoj knjizi – partner je bonus. Ako dešperatni tražite lifelong partnera, dobićete lifelong sentence. Presudu, a ne partnera.

Svako dobije ono u šta veruje, a najviše onoga što veruje da zaslužuje – milion dolara, milion kazni ili milion blagoslova.

Bez obzira na sve, Božić je vreme da kažeš istinu. I oprostiš.
God bless you all.

Budite u toku: www.zanapoliakov.com.

Tagovi: