Duda Alapača: Volem pasulj i rado ga se sećam

by | oktobar 14, 2015
Autorka teksta: Duda Alapača

Autorka teksta: Duda Alapača

Оd pamtiveka se zna da su bojler, plinska boca i ekspres lonac ljuti neprijatelji svake prosečne kuće.
Isključujem bojler otkako znam za sebe, tačnije otkako me je tata pre nekih tridesetak godina odveo da vidim kuću u kojoj su ukućani zaboravili da okrenu prekidač na vreme. Kunem se, pola prvog sprata je nedostajalo, kuća je zjapila kao posle razornog zemljotresa. Slika se urezala za sva vremena u pamćenje, onako kako se slike urezuju kad imaš osam godina i prazan hard disk u glavi. Za vijeki vjekov, amin.

Od tada vrlo pažljivo pristupam bojleru. Nikad na trojku, nikad do kraja, radije ću se kupati mlakom vodom, nego da me skupljaju s fasade preko puta. Plinska boca, iz istog razloga, nikada nije zaživela u našoj kući. Koliko god da su me ubeđivali kako je plin jeftiniji i kako svaka boca ima sigurnosni ventil, koji je, jelte, siguran, te da se incidenti dešavaju u jedan naprema deset milliona milijardi slučajeva – nisam se dala pokolebati. Mislim, ako je jedan naprema zillion – kako to da u filmovima plinska boca eksplodira kad god neko kresne šibicu? Ajte, molim vas, jedva sam se i na struju navikla, malo je falilo da kupim Smederevac.
A jednoj je komšinici u selu deknuo pretis lonac, dihtung se izlizao, šta li, uglavnom razneo joj pola kuhinje. Morali da menjaju viseće elemente i da stavljaju nove pločice, ona imala tri kopče posred čela, kad je opalio onaj hepek što se vrti na poklopcu, jedva je žena živu glavu sačuvala.

Elem, taman kad sam pomislila da vešto eskiviram sve svoje strahove, uključujući i tri prethodno navedena, moja majka se pojavila na vratima s ganc novim ekspres loncem.
– Zaboga, mama, pa šta će mi to…?
– Treba ti, kako šta će ti..? Za ekspres vreme u kome živite, ekspres lonac je pravo rešenje. Ionako nemaš vremena za kuvanje. Uostalom, probala sam tvoj pasulj, koliko god da si ga kuvala izgledao je kao iz ratnih rezervi. Nekuvan, brate. Tvrd. Tri me dana stomak boleo.

I tako, ostadosmo sami, moj novi ekspres lonac i ja. Donela majka i pasulja i suvih rebara, za prvu toplu probu. Uzmem ono uputstvo za upotrebu, a ono k’o udžbenik za više razrede srednjih škola. Prvo – mere predostrožnosti. Ovaj uređaj je namenjen za korićenje u domaćinstvu. O…? Stvarno? Čitaj dalje. Obezbedite stalni nadzor prilikom kuvanja. Da neću možda i da spavam kraj njega? Ne stavljajte ekspres lonac u rernu. Računa li se i ono kad je prljav pa me mrzi da ga odma’ perem? Maksimalno pažljivo pomerajte lonac kada je pod pritiskom. Eto ti..! Pa znala sam ja da je to đavolja rabota..! Pre upotrebe, pogledajte paragraf „zatvaranje“. Ni otvorila ga nisam, a oni već o zatvaranju. Nadgledajte uređaj kada koristite alkohol. Ček’ malo… aj’ ponovo… da li to znači da ja ne smem da koristim alkohol ili da spremanje pijanog šarana zahteva nadzor..? Ništa mi nije jasno. Aj’ dalje…
Dok držite ručku posude L, drugom rukom okrenite drugu ručku poklopca F, suprotno od smera kazaljke na satu… Ok, nismo znali da imamo posla s trezorom. Vrti levo, vrti desno, ukucaj sigurnosnu šifru i moli se bogu da si sve odradila kako treba. Majko, je li ovo lonac ili nuklearna podmornica? Poravnajte markere pozicioniranja poklopca C i D. Vidiš li ti negde C…? Postavite radni ventil A prema oznaci X ventila pomoću markera položaja H… Nadam se da je sačuvala račun… Ako tokom ispuštanja pare primetite neuobičajene pojave, sprovedite brzu a zatim i sporu dekompresiju… Aaaaa, sad mi je jasno, pa ovo je u stvari hiperbarična komora…!?

Ok. Ne može šerpa biti pametnija od mene. Uključim, naseckam luka, stavim onaj pasulj, rebra, nalijem vodom, zatvorim. Posle par minuta počne da pišti. Uplašim se, smanjim, pa trk iz kuhinje. Sprovedem brzu dekompresiju, da proverim jel’ kuvano. Ono tvrdo k’o kamen. Uključim ponovo. Kako on pisne, tako ja brže bolje u dnevnu. Ama, ljudi moji, otkud znam – hidraulika je to. Ako mi eksplodira, bolje da nisam u blizini. Vratim se, ponovo brza dekompresija, ponovo nekuvan. ‘Ajmo ispočetka. Na trojku, pa begaj iz kuhinje. Posle sat vremena pištanja na kecu, otvorim, kad ono zagorelo. E sad se mo’š slikati, mislim se i krknem sve ono u vece šolju. Nalijem vode u lonac, pa pravac u rernu, da se otkiseli. Neće ga sad ni spora ni brza dekompresija oprati.

Sutradan mi stiže sms od mame.
– Stižem na ručak, pisalo je.
– Koji ručak?
– Kako koji, nemoj mi reći da juče nisi skuvala pasulj s rebrima…? (Već vidim skandal u najavi).
– A to… pa jesam, naravno, jesam.
– I kakav je, jel’ da da je super…? Pa zna majka šta tebi treba.
Super. Samo mi je još ona falila. Izvadim onaj lonac iz rerne, uvalim Vladi žicu i vim u ruke, pa trk u Maksi.
– Izvolite komšinice…?
– Kilo pasulja, molim vas.
– Belog, šarenog, tetovca, prebranca, gradištanca…?
– Ma kakvog god, komšija, samo da bude kuvan.

Još Dudinih priča možete pročitati OVDE.

Pišite Dudi na [email protected]!

Tagovi: