Slobodan Trkulja: Do kraja života borimo se sami sa sobom, pogotovo roditelji

by | januar 15, 2016

Slobodan Trkulja, naš muzički genije kojim se dičimo, multiinstrumentalista, kompozitor i pevač grlenog i vizantijskog stila koji osvaja planetu i približava joj muziku našeg podneblja i tradicije,  nastupio je u okviru humanitarne manifestacije “Raspevana Praznična Jelka” i još jednom pokazao da je zaslužio epitet osobe toplog srca.

DSC_0486

Čovek koji još uvek najviše voli majčin sos od višanja i koji uprkos svetu koji mu je muzika i njegov talenat stavila pod noge ne zaboravlja na svoje korene, a svoju umetnost bezrezervno ‘troši’ na akcije poput ove, i dalje smatra da nije došla zima dok nije pao sneg i pamti kako je sa drugarima pravio ‘toce’. Od nedavno je, kako kaže, blagosloven i trećom ćerkom i dane praznika provodi upravo u okrilju porodice.

Kakav je osećaj doći sa velikih svetskih scena koje okupljaju na hiljade vaših obožavalaca, poštovalaca vašeg rada, u jedan šoping centar i praktično pevati za prolaznike?

– Ovo mi je prvi put, i s obzirom da ja sviram ljudima uopšte nije bitno ni koje je mesto ni koliki je broj ljudi u pitanju. Smatram da je ova akcija izuzetno važna za ljude koji su u egzistencijalnom problemu i koji imaju određene materijalne nepogodnosti. Govorim prvenstveno o ljudima koji su na dnu socijalne lestvice i koji se bore za puko preživljavanje, što ih uopšte ne čini lošim već samo ljudima koji su sa materijalne strane u problemu. Njih ima dosta u ovom gradu i nikada im nije dovoljno pažnje pruženo, jer koliko god da se brinemo o njima i koliko god da pomažemo taj ciklus nikada zapravo nije gotov. Svi mi koji živimo uređene živote nismo ni svesni koliki je luksuz imati parče hleba na stolu i krov nad glavom jer kod nas su svi problemi zapravo luksuzni problemi. Smatram da je moj poziv da kao umetnik i neko ko stvara muziku za ljude i sve te imaginarne muzičke svetove u kojima oni nalaze inspiraciju, radost, ljubav i emocije koje brišu brige svakodnevnog život, učestvujem na ovakvim manifestacijama. Apsolutno je smisleno da se baš u šoping centru, mestu koje je stožernik kapitalističkog sistema gde je sve podređeno podsticanju želje za trošenjem novca, dešava ovakva akcija, pa bih želeo da pohvalim Big Shopping Centar i da kažem da su oni za mene big i veliki baš zbog ove stvari koje su uradili. I ne vidim da sam dolaskom ovde istupio niti od svojih principa niti od muzike koju stvaram i vrednosti koje me vode u životu.

S obzirom da je vreme praznika, recite mi šta Božić i Nova godina predstavljaju za vas i vašu porodicu, i kako izgleda praznična atmosfera u vašem domu?

– Praznična atmosfera je vrlo dinamična. Dosta sam radio ove godine, dosta koncerata je bilo kao i humanitarnog rada, i poslednje dane 2015. dočekao sam opušten u krugu porodice sa dečicom. Blagosloveni smo sa trećom ćerkom koja je početkom oktobra sletela u naše jato, i verovatno je ovo jedan od onih najlepših perioda kada su deca još uvek mala i ne idu u školu, pa u tom smislu nemamo toliko obaveza osim one glavne da se sa njima igramo. Ali to je obaveza za koju me ljubav vezuje i ispunjava velikom radošću, pogotovo sad u ove dane kada idemo u susret jednom od najlepših hrišćanskih praznika – rođenju Hrista, koji nas 2016 godina uči kako da volimo i kako da budemo dobri ljudi.

Ako nije tajna, šta ste poželeli tačno u ponoć na dan dočeka Nove godine?

– Poželeo sam da nam se beba ovu noć ne probudi i da supruga i ja možemo da odmorimo kako bismo ujutru mogli da funkcionišemo. Ja sam čovek koji u tom smislu nema mnogo želja osim onih koje nekako svako želi svojim najbližima – da nam Bog da zdravlja, da smo svi živi i zdravi, da možemo da pomognemo jedni drugima i da smo tu jedni za druge a ostalo neka ide kako ide. Materijalnih želja nemam jer mi skromno i jednostavno živimo. Takve smo ličnosti i supruga i ja i tako smo i vaspitani. Jedina stvar koju onako praktično svake noći poželim je samo da nas Bog dragi čuva i da dečica budu živa i zdrava.

Da li spadate u onu grupu ljudi koji 31-og rezimiraju godinu koja je protekla i prave listu novogodišnjih rezolucija?

– Ja sam čovek koji sve voli da analizira odmah trudeći se da budem objektivan u subjektivnom sagledavanju stvari koje mi se dešavaju. Naravno da planovi i odluke postoje. Jedna od glavnih je što više vremena provoditi sa porodicom, biti tu za decu i truditi se da u tom njihovom dečijem svetu radosti ne namećem ovaj naš svet odraslih. Svakako da decu treba učiti šta je dobro i šta je loše, davati svim stvarima pravu meru i pravu vrednost i učiti ih odgovornosti prema sebi, drugima i životu, što je prvenstvena odlika roditeljstva, ali isto tako smatram da ne smemo zaboraviti radost, jer ako se ona izgubi u toku vaspitanja onda džaba sve. Te dve stvari uvek deluju oprečno i kao da su na različitim stranama te neke skale vrednosti – ili si ozbiljan i odgovoran ili radostan i neozbiljan. Mislim da ne treba da postoji taj jaz i da ih treba učiti da ima i radosti u odgovornosti i odgovornosti u radosti. To naravno nije uvek lako. Moja odluka je da se potrudim da budem bolji u tom segmentu nego što sam bio do sada kako bi deca imala što zdraviji i normalniji život.

Koji su planovi za ovu godinu?

– Planovi su da putujemo i sviramo. Ponovo smo počeli da nastupamo sa simfonijskim orkestrima i prvi veliki koncert ove godine Balkanopolis će svirati u aprilu u Kelnu u Nemačkoj sa WDR rundfunkorchestra. Imamo pozive da sviramo i na drugim kontinetima pa se pripremamo za gustu koncertnu sezonu. Istovremeno smo pripremili TV emisiju koja se zove “Balkanopolis & prijatelji” gde su mi gosti razni muzičari iz raznih delova sveta, putem koje se ljudi upoznaju sa muzikom i tradicijom gostiju i Srbije na jedan potpuno opušten, moderan i svež način što gledaoci ovde, pa ni u svetu nisu imali priliku da vide. Emisija je u tom nekom maniru u kom i sam Balkanopolis radi, pa je sve jednostavno i ljudima prijemčivo. Biće to lep TV serijal o našim tradicionalnim vrednostima i našem narodu, kulturi i muzici.

O muzici Slobodana Trkulje, o tome po čemu će pamtiti prethodnu godinu, čitajte na sledećoj stranici

DSC_0484

Po čemu ćete pamtiti 2015.?

– Pamtiću je po onom famoznom koncertu koji smo održali u Beogradskoj Areni gde je 10.000 ljudi došlo da nas podrži i da učestvuje u tom humanitarnom događaju koji se zvao „Balkanopolis & prijatelji“, a prijatelji su bili stvarno fantastične ličnosti iz sveta muzike – fado diva Mariza, Oleta Adams iz Amerike iz Kanzasa – jedna od višestruko nagrađivanih soul i rnb zvezda, Mayssa Karaa – arapkinja koja je jedno čudo iz Libana i koja je već učestvovala u nekim velikim holivudskim filmovima sa muzikom koju je radila, i naravno jedan od najpoznatijih afričkih glasova i omiljeni glas Nelsona Manedele – Baaba Maal. Imali smo i predivan koncert u Novom Sadu kao i divno putovanje u Ameriku gde smo počeli da planiramo i ugovaramo koncerte i jednu veliku turneju koju ćemo tamo raditi. A Balkanopolis je 2015. prebrodio kao pravi tinejdžer. Osamnaest godina smo tu, i kao svaki tinejdžer osećamo se vrlo zrelo i vrlo bitno i veliko, ali smo isto tako svesni da je tih prvih 18 godina samo početak ovog našeg putovanja i da za nas prave godine tek predstoje. Radujemo se svim tim koncertima kao i ljubavi i muzici koju ćemo deliti sa ljudima širom sveta.

Prethodne godine ste dakle obeležili punoletstvo, a naredne vas čeka veliki jubilej – 20 godina od osnivanja Balkanopolisa. Da li ste ponosni na ono što ste postigli i možete li sumirati te dve decenije rada i svega što je on iznedrio?

– Mislim da je najveći uspeh Balkanopolisa što smo pokrenuli jedan nov i drugačiji zvuk na ovim prostorima s obzirom da moderna tradicija kojom se mi bavimo ovde praktično uopšte nije bila zastupljena. Balkanopolis se u međuvremenu transformisao u veliku rok atrakciju i to u nekoliko faza – od jednog akustičarskog benda koji je krenuo sa eksperimentisanjem i spojem tradicionalne muzike sa džez muzikom, ambijentalnom muzikom, do ogromnog skoka kada smo sa Metropol orkestrom i Beogradskom filharmonijom dobili tu simfonijsku, grandioznu notu. Mi smo praktično tradicionalne instrumente spojili sa klasičnim što je do tada bilo izuzetno retko, da bi na kraju došli do ključnog momenta, finalnog segmenta, kada smo sve to uformili u jedan pop oblik pa je Balkanopolis sada postao pank-rok atrakcija sa vizantijskim pojenjem i tradicionalnim pevanjem, ali sa rokenrol stavom i energijom o kojoj sam maštao i sanjao od samog početka. Na to sam najviše ponosan – što smo tu energiju naše tradicije sačuvali, iako je sve manje tradicionalnih pesama koje izvodimo i sve više kompozicija koja ja stvaram u tradicionalnom duhu. Raduje me da ljudi u inostranstvu i ovde to prepoznaju, da smo po tome jedinstveni i kada sviramo pred velikom svetskom publikom koja vidi i oseti da je to muzika iz Srbije.

Jel istina da je Balkanopolis začetnik jednog novog pravca u muzici?

– To nam nije bila namera ali tako se dogodilo. Da, to smo dobili kao jednu od karakteristika još u vreme kada sam živeo u Holandiji. Pojavio se u novinama taj izraz – moderna tradicija Balkana i navodi da smo mi praktično začetnici toga. To sa jedne strane prija dok sa druge obavezuje, jer smo mi ti koji su pokrenuli jedan novi zvuk i novi talas za kojim su krenuli i drugi bendovi koji su kasnije došli, iako naravno svako na svoj način. Ali definitivno mogu da kažem da prednjačimo u tom zvuku i u stvaranju te muzike. Ja naravno imam još hiljadu nekih ideja šta sve tu još treba da se desi ali naučio sam da idem korak po korak i da požurim ali polako.

Kažu da čovek čitavog života otkriva sebe. Da li ste vi ove godine otkrili nešto novo u slojevima svoje ličnosti ili neku novu osobinu kod sebe prepoznali?

– Kod ljudi koji su u nekim tridesetim godinama ličnost je odavno formirana. Mislim da je sada više pitanje koliko smo neke određene stvari uspeli da ispunimo ili ne. Svaki čovek ima potrebu da bude bolji i da napreduje, pogotovu ako želi da živi hrišćanskim životom, da se trudi da bude čovek dobrog srca, da živi u vrlini i dobroti i nastoji da bude što bolji. I iako je nesporno da smo puni mana, uvek je lepo kada radimo na svojim vrlinama i kada uspevamo da ih probudimo i učinimo da su što prisutnije u našem životu. Kada se preispitujem vezano za određene postupke i situacije u kojima sam reagovao na ovakav ili onakav način, uvek gledam kroz tu prizmu – da li sam mogao da budem bolji, da reagujem sa više smirenja, ljubavi i pažnje. Mislim da se svi mi do kraja života borimo sami sa sobom kako bi bili što bolji, a pogotovo mi koji smo roditelji. Dete vam je kao ogledalo – ako jedno pričaš a drugo radiš kod dece to ne prolazi, i moja odgovornost kao roditelja je da apsolutno budem što bolji kako bi oni imali dobar primer kao osnovu za formiranje ličnosti.

Koju muzika vam prija u poslednje vreme i šta slušate u ovim prazničnim danima?

– Naravno kada je počeo da pada sneg pustio sam Frank Sinatru – „Let it snow“. To je onako klasika, i svake godine pojavi se u ovo vreme. Dosta kod nas ima i dečije muzike jer dečiji svet ima prednost, ali slušam filmsku, orkestarsku muziku koja me često inspiriše. John Mayera svakako jer je čitava prošla godina protekla u njegovom zvuku, a u zadnje vreme su se vratili, što je u skladu sa ovim prazničnim raspoloženjem, i Billie Holiday, Benny Goodman i Eddie Daniels – muzičari džez miljea. Tu je još i orijentalna muzika, fado zbog Marize koji je bio aktuelan ove godine, kao i Oleta Adams koja je snimila novi singl „Safe and sound“ posle dugo godina.

Raspevana Praznična Jelka“ događaj je koji je po prvi put održan u Srbiji po uzoru na svetske metropole, a zahvaljujući saradanji magazina Hello! i UNICEF-a sa Shopping Centrom BIG. Manifestacija u okviru koje su nastupala deca svih uzrasta iz novosadskih škola jezika, glume i pevanja izvodeći novogodišnje i božićne pesme, bila je humanitarnog karaktera jer se svakog dana, tokom trajanja programa, prikupljala odeća za beskućnike u Futogu.

Razgovarala: Marija Milošević

Tagovi: