Kako da naučimo da cenimo (svoje) obline

by | januar 19, 2012

Njena figura pre odgovara raskošnom, baroknom idealu ženske lepote nego današnjim manekenskim standardima. Ona ima pune butine, zaobljene kukove, stomak koji podseća na trbušne igračice i… uspešnu manekensku karijeru.

Tara Lynn, jedna od najpoznatijih tzv. plus-size manekenki, čije su prelepo lice i zanosna, puna figura krasili naslovnice Vogue-a i Elle-a, bila je zaštitno lice H&M kampanje Big is beautiful. Sada je Tara snimila i video za poznati brend donjeg veša za punije dame – Hips and Curves, koji možete pogledati ovde.

Tarin uspeh svakako je vredan pažnje. Ali, ono što mene muči u čitavoj toj priči oko plus-size modela jeste zašto su punije lepotice angažovane gotovo isključivo u kampanjama koje promovišu specijalne linije namenjene punijim damama?

Zašto ih, na primer, ne viđamo u reklamama za proizvode za kosu, bankarske usluge, vodu, internet i telefonske pakete, lutriju…? Zašto ih nema u reklamama koje, navodno, prikazuju neke obične, svakodnevne situacije? Pa ipak, baš u tim reklamama koje prikazuju “stvarni život” uvek viđamo savršene (tj. savršeno fotošopirane) modele koji kao da su pravljeni po jednom istom kalupu (nešto između Barbike i Žena iz Stepforda).

I, na kraju krajeva, zar je neophodno pored fotografije prelepe punije žene napisati Big is beautiful? Da li su nam nametnuti stereotipi lepote toliko iskrivili percepciju da nam je zaista potreban taj natpis da nas podseti da nije samo mršavo – lepo?!

Šta vi mislite o ovoj temi?

Jasmina Ubiparip, izvršna urednica 

Tagovi: