Ishrana odojčadi

by | avgust 29, 2010

Mnoge mlade mame imaju niz nedoumica u pogledu ishrane njihovih mališana, a pri tom se susreću i sa nizom tradicionalnih stavova svojih mama i baka koje smatraju da baš one znaju šta je najbolje za dete. O istinama i zabludama na temu ishrane odojčadi, govori Prim.dr med. Jasminka Komnenović, specijalista pedijatrije i ishrane.


Ishrana


Kada se u ishranu odojčadi može uvesti nemlečna hrana i s kojim namirnicama dete prvo treba „upoznati“?
To se čini u periodu od četiri navršena meseca do pola godine. Uobičajeno je da se počne žitaricama, jer su odličan izvor gvožđa, vitamina B i kalorija, koje su bebi potrebne za rast i razvoj. Prvo se daju pirinčane i kukuruzne žitarice, jer su lako svarljive i izazivaju najmanje alergije, pošto ne sadrže gluten. Tri do četiri nedelje posle žitarica, u ishranu se uvodi pire od povrća. Preporučuje se prvo povrće blagog ukusa kao što su krompir i šargarepa, a potom bundeva, grašak, tikvice, karfiol, keleraba, kelj, blitva, spanać, brokoli. Posle povrća treba početi sa davanjem voća, prvo u obliku soka (jabuka, breskva), a zatim kaše (jabuka, breskva, kruška, banana).

 

Da li u ishrani odojčeta ima mesta za meso?
Količina mleka (do jenja) se smanjuje uvođenjem nemlečne hrane. Tada treba nadoknaditi važne hranljive sastojke – proteine, gvožđe, B viamin. Meso, koje je vrlo dobar izvor tih sastojaka, u ishanu odojčeta uvodi se krajem šestog meseca. Zbog lakšeg gutanja, meso uvek treba davati zajedno sa povrćem i to najpre pasirano, potom gnječeno, pa seckano. Deca koja uzimaju meso najmanje četiri puta nedeljno, imaju manje šansi da budu anemična.

 

Da li detetu, koje odbija da jede zdrave namirnice – pre svega povrće, treba davati suplemente, namenjene deci?
Staro je pravilo da je vitamine i minerale najbolje uzimati iz prirodnih izvora (voće, lisnato povrće, koštunjavo voće). Ako dete ima loš apetit ili je veoma izbirljivo, što se često događa tokom druge i treće godine, da bismo bili sigurni da će uzeti sve potrebne nutrijente, možemo mu ponuditi vitaminskomineralne dodatke. Postoje i posebna stanja tokom bolesti i oporavka, kad se povećava potreba za vitaminima i mineralima, koji se često ne mogu uneti samo hranom.

 

 

Da li deci treba davati slatkiše ili ih, za njihovo dobro, lišavati tog zadovoljstva?
Slatkiši su tipične „prazne kalorije“ – obiluju energijom, a siromašni su vitaminima, mineralima i antioksidansima. Uprkos apelima nutricionista ova hrana je veoma popularna, jer izaziva zadovoljstvo, podesna je i neodoljivog je ukusa.

Slatkišima ima mesta u ishrani dece, ako je to mesto – malo. Oni su ponekad veoma važni za „dušu“ i zato se ne preporučuje lišavanje deteta u potpunosti. Osim toga, ne smeju da poprime karakter „zabranjenog voća“, jer ono što je zabranjeno postaje više željeno. Naravno, postavlja se pitanje – koja je prava mera? Važno je davati ih u malim porcijama. Bilo bi dobro uspostaviti standarde za slatkiše i ne koristiti ih stalno, već povremeno, za rođendane, praznike, putovanja, van kuće.

Da li je izostavljanje doručka, zaista, toliko velika greška kao što tvrde lekari?
Doručak, koji je najvažniji dnevni obrok, označava kraj dugog, noćnog perioda bez hrane. Idealan doručak – sastavljen od proteina, ugljenih hidrata i dobrih masti, u odgovarajućem odnosu – pokreće mozak na rad. Neadekvatna ishrana vodi u gojaznost, jer oni koji izbegavaju doručak imaju lošije nutritivne navike tokom ostalog dela dana, uzimaju više kalorija i skloni su konzumiranju grickalica i nezdrave hrane.

Integralne žitarice, voće i voćni sok i mlečni proizvodi čine ukusan i hranljiv obrok. Kada svom detetu dajete žitarice, vodite računa da na pakovanju piše da su od celog zrna i da po serviranju imaju dva grama vlakana, ne više od tri grama masti i ne više od 250 mg soli.

 

E.Č.

Tagovi: