„Mali ljudi“ imaju pravo na privatnost

by | avgust 6, 2010

Roditelji ponekad previše ‘guraju nos’ u živote svoje dece, pretražuju im sobe i čitaju dnevnike i prelazeći granicu postižu suprotan efekat, a taj je da im se deca sve više otuđuju, upozorili su nemački stručnjaci i pozvali obe strane na dijalog.

Privatnost

Ima očeva koji im čitaju sms poruke u mobilnim telefonima i majki koje pretražuju džepove i fijoke u kući u potrazi za informacijama o prijateljima svoje dece ili o tome koje video igrice igraju. Postoje čak i roditelji koji pod lažnim identitetom ulaze u internetske čat-sobe kako bi saznali šta im rade deca, a ima i roditelja koji prate decu kada ona idu da se nađu sa prijateljima.

Umesto toga, bilo bi bolje da očevi i majke postave granice i odrede pravila kojih deca trebaju da se drže. A deca bi trebala da pronađu način da zadrže deo privatnosti i spreče roditelje da im se previše mešaju u živote, smatraju stručnjaci.

„Mladi ljudi imaju pravo na privatnost“, rekla je Bit Friz koja radi na dečjem telefonu u Nemačkoj. Imaju pravo na privatnost dopisivanja, uključujući pisma, elektroničku poštu i SMS poruke te naravno, na privatnost svojih dnevnika. Otvaranje i čitanje tih poruka je zabranjeno. „Kada postoji poverenje nema potrebe za zaključavanjem ladica ili otvaranjem tajnih fijoka“, kaže Friz. Ali, njeno iskustvo govori kako to nije slučaj pa ponekad prima pozive mladih ljudi koji se zatvaraju u svoje sobe jer više ne veruju roditeljima.

Roditelji, u isto vreme, na povučeno ponašanje svoje dece reaguju nepoverenjem i tako se krug zatvara. „Pre nego situacija eskalira do te mere da se vrata moraju razvaljivati, roditelji i deca moraju naći vremena za razgovor“, rekla je Frize te naglasila da razgovor mora da bude „što je moguće otvoreniji“.

Iskren razgovor pomaže u definisanju stanja i uklanja nerazumevanja. Možda je razlog zašto je mama bila u detetovoj sobi čišćenje, a ne špijuniranje. Možda je otac o samo bio znatiželjan kada je pregledao SMS poruke, ali nije išao dalje od otvaranja inboksa.

„Nedostatak poverenja odraziće se na ponašanje dece“
„Deca moraju jasno reći šta im smeta i šta smatraju zadiranjem u privatnost“, kaže Marta Kniep, kolumnistkinja u jednom nemačkom časopisu. Kada je to svima poznato, porodica se može dogovoriti oko određenih pravila. Primera radi, uvesti ključ za dečju sobu ili barem odrediti neki prostor gde će deca biti ‘zaštićena’ od znatiželjnih očiju ili ruku. Ako roditelji i dalje budu ‘njuškali’, dete će moći da postavi pitanje zašto mu se ne veruje i čemu zabrinutost roditelja“, kaže Kniep.

Nedostatak poverenja može se odraziti na ponašanje dece. Neko nepouzdan ili ko stalno laže gubi kredibilitet. Deca mogu eliminisati zabrinutost roditelja tako da prijatelje dovedu kući i jasno pokažu o čemu pričaju na internetskim stranicama, predlaže Kniep. Većina roditelja špijunira zbog nesigurnosti, ističe psihijatar Urlih Gert iz nemačkog udruženja za porodično savetovanje i savetuje deci da budu otvorena. „Što više deca pričaju s roditeljima, roditelji se manje oslanjaju na nagađanja“, kaže on.

Deca koja osećaju da im roditelji više ne veruju moraju to jasno da izraze. To zahteva hrabrost i veštinu, jer su roditelji, ipak, za njih autoriteti. „Najbolje je pričekati da se prašina slegne te u miru i tišini osmisliti komunikacionu strategiju“, rekao je Gert. Ako roditelji ni sa čim ne pokažu da žele da razgovaraju, deca bi trebala da potraže savet, a dečji telefon jedno je od mesta gde bi ga mogli dobiti.

Izvor: HIna

 

Tagovi: